Kome dati ruku, a kome dušu

Jedino što imam u životu je stav, zato i nemam ništa drugo. Karikirano naravno (ali ne previše), jer je bolje ne imati ništa nego ne imati nikog. Osim obitelji, ja imam točno još troje ljudi u svom životu. Najbolja frendica, najbolji frend i dečko. Je li to normalno?

Sestra mi u svakoj svađi između nas dvije, a ima ih, ali to je tema za sljedeću kolumnu, obrazloži kako zato što sam bahata nemam ni jednog prijatelja. To je uvijek njen jedini argument kad ja iznesem neke svoje kojima ne može kontrirati. Bahata sam, i nemam prijatelje, uvijek to. Ako joj, jer mi se neda svađati, gramatički ispravim koju rečenicu izludim ju do krajnjih granica pa samo ponavlja: “Eto vidiš, eto vidiš.” Mda. Ono što je istina, jest to da ja stvarno nemam prijatelje… Ali ne zato što ja to ne bih htjela, dragi Bože, nego zato što mi ne treba netko koga ću zvati prijateljem a on to nije. Ili prijateljicom. Zovite me ludom, ali ne vjerujem više nikome. Ne zato što sam rođena takva, nego zato što sam jednom vjerovala svima. I gdje me to dovelo? Baš ovdje, do ove točke života kad biram s kim ću provesti svoje dane da ih proživim, a ne da ih preživim. Imam i ja društvo, naravno, imam 15-20 ljudi s kojima se mogu družiti, s kojima mogu izaći, popiti kavu, otići u kino… 15-20 ljudi od kojih su neki stvarno sretni kad me vide, a neki samo jako dobro glume da su sretni kad me vide. I tooočno znam tko je tko. I ne povjeravam im tajne, ne zamaram ih svojim problemima, a njihove slušam ako im mogu pomoći. I volim neke od tih ljudi, naravno, ali im ne vjerujem. Dozvoljavam im da si sami odrede mjesto u mom životu i neki su zaista došli blizu tome da ih zavolim. Ima dobrih ljudi oko svih nas, ne kažem da nema, ne pljujem ljudski rod, nit mislim da sam bolja od drugih, samo sam oprezna… Ako me to čini lošom osobom, mea culpa. Svi mi sanjamo o prijateljskim odnosima poput onih u seriji “Seks i grad”, ali i sama Carrie Bradshaw, moja najdraža kolumnistica, moj uzor i bijeg od stvarnosti, u našoj stvarnosti ne bi preživjela. To je serija. Te djevojke su izmišljene da nam pokažu da 4 različita ženska karaktera mogu savršeno funkcionirati zajedno.. Ali ne mogu. Jedna od njih je promiskuitetna, druga razmažena, treća inteligentno cinična a četvrta sama sebi noćna mora… I iako smo se sve mi u određenom periodu života uspoređivale s nekom od njih, evo vam prave istine – u stvarnom životu takvo prijateljstvo nikad ne bi uspjelo. Samantha bi izvrijeđala Charlotte, a Miranda bi rekla “Ok, ja idem” svaki put kad bi Samantha otvorila usta. I svi bi mrzili Carrie jer analizira svaku sitnicu, i zbog tog je smatrali lošom osobom, a ona bi u tajnosti potplaćivala ljude da se druže s njom. Većina prijateljstava u današnje vrijeme i funkcionira zato što ljudi nemaju hrabrosti međusobno si sve reći u lice, niti okrenuti se i otići. Ja imam. I ako imati mnogo ljudi oko sebe znači biti popularan, ja ne želim biti popularna. Idemo dalje. Neki dan sjedim na kavi i cure me pitaju “Kako se zove ova cura?”, ja odgovaram. “A od kud je, jel ima dečka, tko joj je dečko?”, odgovorim i to, jer slučajno poznajem curu, znam kakva je i cijenim je. I baš kad sam mislila da će razgovor stati jer je želja za znatiželjom utažena, druga prokomentira “Ah kako je svijet mali, pa ja sam čula da ga vara.” -“S kim ga vara?” -“Ne znam, tako sam čula.” -“Kako misliš ‘čula si’, od kog si čula, i od kud znaš da je to istina?” -“Pa ne znam jel istina, i ne znam s kim, al rekao mi je jedan dečko da ga vara sa svima.” -“Sa svima??? Kakva je to izjava ‘sa svima’? Ako ne znaš bar ime osobe, nego su sve nagađanja, kako kožeš takvu glupost pričati dalje? Znaš li da tako nešto netko može pričati za tebe, ili za mene? Netko bi i u to mogao povjerovati!” Poludjela sam. U deset minuta objasnila sam joj da ni ime i prezime nisu garancija istine u današnje vrijeme, a kamo li nekoga vrijeđati zbog tog što ti je netko rekao nešto potpuno neprovjereno… Da se razumijemo, ja ne znam da li ga ona vara, niti sa kim, niti dali je sa svima. Ja samo djevojku poznajem i nikad ne bih rekla da je takva, i obranila sam je, a nakon toga osjećala sam se dobro. Pitanje je samo, kada bi se takva priča negdje zaista počela pričati o meni, da li bi netko reagirao kao što sam ja reagirala? Najvjerojatnije ne. Jer ljudi ne vole kada se priča nešto lijepo, ljudi su željni senzacije, ljudi jedva čekaju da krene takva priča da bi imali o čemu razgovarati. I još nešto tužnije, u dobro nitko neće povjerovati, a u loše će većina povjerovati na prvu. Zato što je većina i sama takva. I onda je svima opravdanje “Pa imam pravo na mišljenje.” Imaš. A što se tiče iznošenja mišljenja, ne zaboravite da se iznosi i smeće. Budući da sam PR, puno ljudi me pita za savjete oko promocije, i neki dan mi se javio najbolji prijatelj i pitao me kako da napiše opis jedne fotografije za svoju agenciju. Rekla sam mu da to ovisi o poruci koju želi poslati ljudima. Pitao me “A što ljudi žele čuti?”, nasmijala sam se i odgovorila “Da si nesretan i da ti ne ide.” Nasmijao se i on. “Prodaje se prijatelj, prošao je mnogo, kvario se lako, trošio je puno i zato sad prodaje se prijatelj” pjevao je Balaš, a ja sam grickala slane štapiće.. Sve ima rok trajanja, baš sve, i veze i prijateljstva. Puno bi lakše bilo kada bi taj rok bio ispisan na ljudima, kao na stvarima. Onda bismo lakše odlučili za koga se vezati i kome pokloniti povjerenje, kome dati ruku, a kome dušu. Bilo bi razumljivije, bilo bi jednostavnije, ali to ne bi bio život. I zato sve odnose kojima je prošao rok trajanja, i sve one kojima još traje, razvrstajte na dvije police. Pravilno skladištene, neke stvari mogu potrajati. Isto je s odnosima. I zato s ovima koji još traju, rukujte s pažnjom, vrijedni su. Da biste nešto dobili u životu, morate nešto izgubiti. Ne bavite se onima koji su izabrali da izgube vas. Gradite nove odnose, nije grijeh nekome dati priliku, ako vas povrijede opet, barem ćete znati da ste probali, a to vas čini čovjekom. Doći će nam svima u živote neki novi ljudi, koje ćemo željeti imati kraj sebe, i ujedno žaliti što ih nismo upoznali prije. No kad-tad shvatit ćemo da i za to postoji dobar razlog. Najvažnije od svega, uz stvaranje novih prijateljstava, njegujte odnose s onim ljudima koji su uvijek bili uz vas. Takve vrijedi čuvati, takvima vrijedi reći ‘oprosti’, za takve se vrijedi boriti. Sve ono što je prošlo, prošlo je jer je istekao rok trajanja, tako sam si ja to objasnila. Ponekad pogriješim, naravno, pa volim ljude vraćati u život, ali više nikad ne vraćam one za koje sam sigurna da su odbacili mene. Stvorili su mi mjesta za nove ljude, i naučili me vrijednim lekcijama koje sam skupo platila. I zato volim one koji su uz mene. Drugima sam napravila lijepo mjesto u prošlosti… Shvatit ćete, svi koji već niste; luksuz je dozvoljavati si da vam fali netko tko je živ.

Ivona