Nije sve na domaćim tržnicama na lokalnoj razini. Vodite računa o tome da postavite prava pitanja.
Ima nešto čarobno na domaćoj lokalnoj tržnici, dobra hrana, dobri ljudi, dobra vibra. Sve je dobro, je l’ tako? Većina toga i jest, no ako tražite eko i netoksične proizvode koji doprinose ljudskom zdravlju – primijetit ćete da se ipak nešto razlikuje.
Srećom, s pregršt pitanja i dobrim okom, možete raspoznati koji proizvodi su dobri i potruditi se da dobijete vrijednost za novac.
Ovo su pitanja koja će vam pomoći da dobijete najzdraviju hranu:
Tko uzgaja tu hranu?
Prvo, važno je za eko osviještenog kupca da razumije kako postoje dva tržišta, a jedan od njih je sve osim prirodnog. Na nekim mjestima koja nalikuju na prava domaća tržišta – a vjerojatno se tako i predstavljaju – prodavači preprodaju proizvode koje kupuju na veliko. Iako možda osjećate da je ovo domaća proizvodnja, proizvodi mogu biti isporučeni iz dalekih zemalja. Sasvim je moguće da se beru u nepovoljno vrijeme i da sadrže otrovne pesticide zabranjene za uporabu u našoj zemlji ( a baš te dvije stvari kupci posebno nastoje izbjeći).
Na domaćoj tržnici, dobavljači većinom prodaju proizvode koje su sami uzgojili. Naravno tu postoje i iznimke gdje se ponekad dopušta neka određena količina proizvoda od nekog drugog farmera ili čak iz druge zemlje, a i pekarski proizvodi koji sadrže sastojke kojih nema u našoj zemlji. Ako se prodavač ne izjasni kao jedini uzgajatelj proizvoda koje kupujete, slobodno ga možete pitati od kuda je ta hrana i jesu li oni to uzgojili.
Je li ta hrana organska i postoji li neki certifikat o tome?
Vrlo lako možete potvrditi je li hrana organska i bez kemikalija ako sadrži neki certifikat, a ako ne, onda ćete to malo teže otkriti. Ako netko svoje proizvode predstavlja kao organske, potrošač bi trebao zatražiti kopiju potvrde o tome. A pogotovo ako vam kažu da su proizvodi organski, no nemaju certifikat jer im je to prevelik trošak, uzmite taj odgovor s rezervom jer je takav argument prilično frustrirajuć.
Ako na proizvodu ne postoji nikakav certifikat, moguće je da se pitamo kako je ta hrana uzgojena?
Postoje neki poljoprivrednici koji legitimno uzgajaju hranu, no ne žele proći kroz proces certificiranja (ili su dovoljno mali da budu izuzeti od ovjere). S druge strane, postoje slučajevi gdje se prodavači ne drže određenih pravila. Mnogo puta su se tvrdnje poput odsutnosti certifikata, nenadgledanja jesu li proizvodi špricani ili su organski i prirodni te jesu li rasli prebrzo koristeći razne kemikalije, pokazale istinitima. Dakle, najbolja solucija je pričati s prodavačem i otvoreno ga pitati kontrolira li korov i druge štetočine.
Što mislite pod „nešpricanjem“?
Na „domaćim“ tržnicama vjerojatno ćete mnoštvo puta čuti tvrdnje o tome kako se hrana uzgaja, al glavna od njih je da nije špricana. To jako dobro zvuči u teoriji, s obzirom na to da mnogi ekološki osviješteni kupci izjednače „špricanje“ s kemijskim pesticidima. No, naravno postoji velik broj proizvodi koji su špricani, no nisu ni približno oštećeni kao s kemijskim pesticidima. To uključuje stvari kao što su alge ili drugi biljni materijali ili organski pesticidi koji su se razvili od organizma s tla. Stoga, ako vam prodavač kaže da ništa ne šprica, pitajte ga na koji način onda drži štetočine pod kontrolom.
Također, neki poljoprivrednici pošpricaju polje s kemijskim pesticidima kako bi uništili štetočine, a zatim posade usjeve. Ako proizvod nije izravno bio u dodiru s kemikalijama, često proizvođači naznače kako proizvod nije šprican. Zaključak: Ako primijetite da se neki prodavač hvali kako njegov proizvod nije šprican, postavite mu nekoliko pitanja. Ne postoje regulatorni zahtjevi za nešpricane i organske proizvode, stoga su ovi pojmovi besmisleni.
Ovisno o sezoni, koji proizvodi su aktualni?
Mnogi potrošači pretpostavljaju da su proizvodi na domaćoj tržnici „domaće uzgojeni“. No jedan od načina kako otkriti varalice je taj da se prije nego što krenete na tržnicu informirate o proizvodima koji su aktualni u toj sezoni. Ako imaju puno stvari koje nisu predviđene za tu sezonu, znači da zaista nisu domaće uzgojene. Na primjer, ako prodavač prodaje lubenice i kukuruz početkom svibnja, trebao bi podići crvenu zastavu za potrošača koji je u potrazi za domaćom organskom hranom.
Mogu li posjetiti vašu farmu?
Najvažnije od svega je pitati prodavača o njegovim metodama proizvodnje jer oni koji nemaju što skrivati, uvjerljivo će vam dati sve odgovore. Mislimo kako je odlična ideja kada farmeri dopuste potrošačima da posjete njihovu farmu kako bi se uvjerili da je sve po pravilima. Čak i ako nemate vremena da posjećujete tuđe farme, dobar je znak taj ako je prodavač vrlo susretljiv kod toga da navratite na njegovu farmu.
Kako kontrolirate korov?
Organski osviješteni poljoprivrednici koriste razne vrste metoda za suzbijanje korova, ali uglavnom nisu usredotočeni na to da cijelo područje mora biti čisto, i to s dobrim razlogom. Dokle god je kvaliteta tla visoka, polje s korom će proizvoditi iste prinose kao kemijsko tlo. Organske metode uključuju pokrivanje usjeva, usitnjavanje, uzgoj pa čak i ručno plijevljenje.
Kako kontrolirate bube?
Biološka raznolikost je glavni dio organskog uzgoja. Poljoprivrednici koji postave koridore i oprašivače za divljač, uključujući i livade, pozitivno će zaustaviti štetočine koje vrebaju i vole jesti usjeve. Postoje i organski odobreni proizvodi na tržištu koji kontroliraju štetočine. A ako ih prodavač koristi, pitajte za naziv proizvoda.