Kada je najbolje vrijeme da svome djetetu počnete davati džeparac? Treba li ga ono uopće dobivati i ako da, koliko novaca je dovoljno? Pročitajte naše savjete.

Šopingholičari troše novac gdje stignu samo kako bi nešto kupili. Neke žene nepotrebno bacaju novac na nove Gucci cipele ili Givenchy torbice, a  ostali  marljivo štede za stan, školovanje ili obiteljski automobil. Djeca također moraju naučiti raspolagati s novcem i čuvati ga. Roditelji se pitaju u kojoj dobi bi djeca trebala dobivati svoj džeparac. Ne postoji zlatno pravilo. Oni moraju odlučiti hoće li i koliko džeparca davati djetetu. To naravno ovisi o financijskoj situaciji roditelja. Pravno, roditelji ne moraju svojoj djeci davati džeparac. Ipak, važno je priviknuti dijete da nosi novac.  Nema smisla djetetu dati tjedni ili mjesečni proračun dok dijete ne nauči trošiti umjereno. Rasipanje novca i dokazivanje bogatstva je dio slabe kulture i niskih društvenih vrijednosti. Nažalost, izgleda da živimo u takvoj sredini  pa moramo biti dobar primjer svojim malim nasljednicima.

Džeparac je najviše vezan za školu i vrijeme koje dijete provodi izvan obitelji. Možete početi u dobi od 7-8 godina, s manjim iznosima, od tada dijete već zna osnovne aritmetičke operacije. No, koliko džeparca je prikladno? Dijete bi trebalo imati dovoljno da si kupi užinu. Nekolicina djece ponese užinu od kuće, a džeparac sačuvaju za druge potrebe. To je dobar način učenju skromnosti. Velik broj roditelja djeci daje džeparac kao nagradu za obavljene kućanske i druge poslove. Na taj način djeci postane jasnije da se novac ne dobiva, već zarađuje. Ali to može biti dvosjekli mač jer dijete će onda kućanske poslove raditi samo kada mu je to plaćeno, a kućanske poslove trebaju raditi svi ukućani. Svakako nije dobro ucjenjivati djecu s novcem. Ucjena ih neće naučiti da svoje obveze shvate ozbiljnije. Roditeljski autoritet mora postojati, a on se ne može nadoknaditi novcem. Džeparac se može davati dnevno, tjedno ili mjesečno. U Hrvatskoj se mlađim uzrastima prosječno daje 50kn tjedno, a starijima 300 kuna mjesečno, što bi odgovaralo njemačkim standardima. Naravno, hrana i druge potrebe koje dijete ima u Hrvatskoj otprilike isto koštaju kao i u Njemačkoj pa je to opravdano.

Trebate biti sigurni da je taj džeparac dovoljan za djetetovo dostojanstvo i zauzeti čvrst stav o jasnim uvjetima i stalnoj količini novca koju djetetu ostavljate. Nije dobro davati im novac unaprijed i više od svote koja je dogovorena. Dijete s više novca će svoj džeparac manje cijeniti pa će ga potrošiti na bespotrebne stvari, nezdravu hranu, a kod starijih uzrasta postoji i opasnost  da ga potroši na cigarete i alkohol. Novac je djetetov i može učiniti s njim što želi, ali treba umjereno kontrolirati na što ga troši. Ako se prekomjereno mješamo u djetetove troškove to može izazvati negativan efekt. Djeca se na štednju mogu motivirati i kasicama za štednju. Svakako ih je dobro učiti da drže novac uredno kako bi ga više cijenili.

Petice u školi su nagrada za učenje i uloženi trud. Nagrada za petice u školi mora biti realna kako bi djeca shvatila da su ocjene već prava nagrada koja će im nešto značiti u životu. Nije potrebno djecu posebno nagrađivati za uspjeh u školi, a ako ih i nagradimo neka to bude za višegodišnji uspjeh. Najbolja motivacija za učenje je znanje.