Ne postoji kafić, obiteljski ručak ni društvena mreža na kojoj politika nije potajno – ili otvoreno – gost za stolom. I premda se često kunemo kako nas „politika ne zanima“, teško je poreći koliko duboko zadire u našu svakodnevicu. No još je zanimljivije (i tužnije) koliko često politika ne određuje samo pravila igre u društvu, nego i granice među ljudima.
Posljednjih godina, sve je češće čuti kako su dugogodišnja prijateljstva pukla zbog „različitih pogleda“. Braća se ne gledaju u oči, prijatelji se brišu s Facebooka, kumovi prestaju komunicirati. Sve zbog toga što je jedan glasao za „njih“, a drugi za „one“.
Pitanje koje se prirodno nameće: je li politika zaista toliko moćna da može razoriti osobne odnose, ili su ti odnosi oduvijek bili krhki, a politika je samo bila iskra koja ih je zapalila?
Politika kao ogledalo karaktera
Politička uvjerenja nisu samo stvar logike i argumenata – ona su često produžetak naših strahova, vrijednosti i identiteta. Kada netko stane na „drugu stranu“, mi to često doživimo ne kao drugačije mišljenje, već kao osobnu uvredu. Ne vidimo više prijatelja, već „neprijatelja sustava“ – našeg sustava.
No, zar je razlika u stavu oko porezne reforme ili državne potpore razlog da izbrišemo sjećanja na zajedničke kave, putovanja, podrške u teškim trenucima? Kad politika preuzme vodstvo u međuljudskim odnosima, tada prestajemo biti ljudi – postajemo „biračko tijelo“.
Tko tu doista gubi?
Političari dolaze i odlaze. Koalicije se mijenjaju, stranke se dijele, ujedinjuju, pa ponovno raspadaju. A mi? Mi ostajemo s gorčinom u želucu jer nas je „velika politika“ podijelila u malim stvarima. I dok jedni slave „pobjedu“, a drugi tuguju za „izdajom“, nitko ne primjećuje da je stvarni gubitak upravo ono što bi trebalo biti iznad politike – ljudskost.
Možemo li drukčije?
Naravno da možemo. Ako naučimo slušati, a ne samo čekati svoj red za govor. Ako prihvatimo da biti u pravu nije važnije od biti u miru. Ako shvatimo da ljubav, poštovanje i prijateljstvo ne traže istu glasačku kutiju, već isto srce.Politika će uvijek biti prisutna – kao oluja ili povjetarac. Ali o nama ovisi hoćemo li zbog nje graditi zidove ili mostove.
Foto / Screenshot
