Zašto je teško reći Volim te ?

Dok sam razmišljala o svom prijatelju, sjetila sam se njegovog nedavnog rođendana i pomalo zabrinuto shvatila da smo oboje gotovo sigurno u drugoj polovici života. Osjetila sam pravi ubod tuge dok sam zamišljala njegov odlazak s ovog svijeta, i pomislila u sebi, stvarno mi se sviđa taj tip.

A onda sam pomislila, Ne, volim ga. Istina je – osjećaji koje gajim prema njemu su više od pukog “sviđanja” ili “brige za njega”. Također sam shvatila da mu vjerojatno nikada neću reći da osjećam ljubav prema njemu. Čak i dok sam pisala prethodnu rečenicu, odlučila sam reći “osjećala sam ljubav prema njemu” umjesto jednostavno “Volim ga.”

Mislim da nisam sam u ovoj poteškoći s nepristojnim izražavanjem ljubavi. Zašto je često tako teško govoriti iskreno o ljubavi prema ljudima izvan naših obiteljskih i romantičnih veza, pa čak i reći im: “Volim te”? Ako je istina, što nas sprječava da to kažemo?

Što znači “ljubav”?

Bolove i kompulzivnu potrebu da budem s njima. Ali ta verzija ljubavi sa srcima i ružama ne zadovoljava ono što znači istinski voljeti drugoga.

Možda je najbolji način da definiramo ljubav da se zapitamo kako bismo voljeli da budemo voljeni. Robert A. Heinlein rekao je da je ljubav “ono stanje u kojem je sreća druge osobe bitna za vašu vlastitu.” Čini se da ta definicija odgovara mnogim našim bliskim vezama i pretpostavljam da bi većina nas željela biti voljena na taj način.

Prodajna knjiga Cesta kojom se rjeđe ide čini se da dolazi s istog mjesta: “Volja da se produži vlastito ja u svrhu njegovanja … tuđeg duhovnog rasta.” Oba ova izraza ljubavi opisuju sveobuhvatnu brigu za drugu osobu — željeti najbolje za nju i biti voljan učiniti nešto kako bi njen život bio bolji.

Opisi ljubavi u religioznim tradicijama često ponavljaju te koncepte. Kad je Isus, na primjer, rekao “ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe” (Marko 12,31), vjerojatno nije mislio “biti zaljubljen” u njih. Umjesto toga, ljubav je značila iskazivanje istinske brige za drugu osobu.

Ljubav je svuda oko vas?

Čini se da se ove definicije ljubavi odnose na više od naših članova obitelji i romantičnih partnera. Ne sumnjam da mnogi učitelji provode te koncepte ljubavi prema svojim učenicima. Mnogi liječnici pokazuju istinsku ljubav prema svojim pacijentima, a pacijenti često imaju recipročne osjećaje i želje prema svojim liječnicima.

Ne želimo striktno tehničku podršku kada smo bolesni; želimo vjerovati da je drugoj osobi doista stalo do nas i da će biti sretnija kada mi budemo sretniji. Jedan od najčešćih komplimenata koje sam pročitao u recenzijama liječnika je da im se “stvarno činilo da im je stalo”. Ljubav vjerojatno ima mnogo veze s takozvanim “placebo” odgovorom – pilula šećera koju izdaje ruka puna ljubavi nije inertna tvar.

Iako se čini da je to tabu, čini se da je ljubav također pokretačka snaga učinkovite psihoterapije. Kao terapeut, a i sam sam bio na terapiji, znam da je ljubav često u sobi. Čini se da većinu terapeuta ovo područje privlači barem djelomično jer im je iskreno stalo do drugih i žele poboljšati svoje živote. Pa ipak, osobno ulaganje u klijentov oporavak moglo bi se označiti kao terapeutski “kontratransfer”. Izražavanje (neromantične) ljubavi prema klijentu vjerojatno bi se smatralo “prelaskom granice”, ako ne i izravnim etičkim kršenjem.

Ljubav nije ograničena ni na pomoćna zanimanja. Svaki se posao može ponuditi s ljubavlju: brisati pod, pripremati hranu, voziti kamion. Ljubav se izražava čak i između stranaca—očiti primjeri uključuju puštanje drugog vozača ispred vas, nuđenje roditelju svog sjedala u vlaku kako bi mogao sjediti sa svojim djetetom, vikanje vozaču da pričeka nekoga tko trči da uhvati autobus čak donirati bubreg nekome koga nikada niste upoznali. Zašto se ljudi pružaju za druge koje vjerojatno više nikada neće sresti?

Nedavno sam razgovarao o ovim problemima s pjesnikom dr. Rossom Gayem u podcastu Think Act Be .Primijetio je kako rutinski pazimo jedni na druge na javnim mjestima. “Na terminalu podzemne željeznice uobičajena je praksa kada netko s dječjim kolicima dođe do stepenica, da će netko tko ne poznaje tu osobu uzeti prednji dio dječjih kolica i popeti se uz stepenice s tom osobom.” Slično tome, pomažemo ljudima s njihovom teškom prtljagom, “na onaj nježan, nježan način” koji ne očekuje ništa zauzvrat.

preuzeto

Foto /screenshot