
Epilepsija je jedno od najčešćih neuroloških stanja u svijetu, a karakteriziraju je ponavljajući epileptički napadi koji mogu varirati od blagih do vrlo ozbiljnih. Jedno od pitanja koje često postavljaju oboljeli i njihovi bližnji jest: mogu li se napadi unaprijed osjetiti – i ako da, mogu li se izbjeći?
Predznaci napada: upozorenja tijela
Kod određenog broja osoba koje boluju od epilepsije, napadaju prethode tzv. aure – specifični osjeti koji služe kao upozorenje. Aure mogu uključivati:
- neobične mirise ili okuse
- osjećaj déjà vua
- trnce ili neobične tjelesne senzacije
- naglu tjeskobu ili strah
- promjene vida ili sluha
Važno je naglasiti da aura zapravo predstavlja početak napada, ali bez gubitka svijesti. Ipak, njezina prisutnost može pomoći osobi da prepozna što slijedi.
U nekim slučajevima, ako osoba prepozna rane znakove napada, moguće je poduzeti određene korake kako bi se smanjio rizik ili ublažila posljedica:
- Sklanjanje na sigurno mjesto – kako bi se spriječile ozljede
- Obavještavanje okoline – ako je netko u blizini
- Tehnike opuštanja – kod nekih osoba stres može biti okidač
- Uzimanje propisane terapije na vrijeme
Ipak, važno je biti realan: napade najčešće nije moguće potpuno zaustaviti kada jednom započnu, ali se mogu kontrolirati dugoročnim liječenjem.
Okidači koje treba izbjegavati
Iako nisu svi napadi predvidivi, poznato je da određeni faktori mogu povećati vjerojatnost njihovog nastanka:
- nedostatak sna
- stres i emocionalna napetost
- preskakanje terapije
- alkohol i određene droge
- bljeskajuća svjetla (kod fotosenzitivne epilepsije)
Prepoznavanjem vlastitih okidača, mnogi pacijenti uspijevaju značajno smanjiti učestalost napada.
Najvažniji način kontrole epileptičkih napada ostaje redovito uzimanje antiepileptičkih lijekova prema preporuci liječnika. U nekim slučajevima koriste se i druge metode poput kirurških zahvata, stimulacije vagusnog živca ili posebnih dijeta.
Epileptički napadi se kod nekih osoba mogu djelomično predosjetiti zahvaljujući auri, što pruža priliku za pravovremenu reakciju i zaštitu. Ipak, potpuno izbjegavanje napada nije uvijek moguće. Ključ uspješne kontrole leži u kombinaciji pravilnog liječenja, prepoznavanja okidača i edukacije – kako oboljelih, tako i njihove okoline.
Razumijevanje vlastitog tijela i suradnja s liječnicima mogu značajno poboljšati kvalitetu života osoba s epilepsijom.


