U ovom intervjuu imamo priliku razgovarati s iznimnom osobom koja istovremeno ostvaruje uspjehe kao sportašica, poslovna žena i predsjednica paraatletskog kluba Uspon Velika Gorica.
Naša sugovornica ima ambiciozne dugoročne ciljeve u svakom od ovih područja i izuzetno je predana ostvarivanju svojih snova.
Kada je riječ o sportskim postignućima, naša sugovornica ima snažnu želju da se zadrži u sportu što duže moguće. Svjesna je da je sport ključan za njezino fizičko blagostanje i ustrajno radi na održavanju vrhunske forme. Njezin cilj je truditi se postizati nove vrhunske rezultate i nadmašiti vlastite granice, postavši uzor drugim sportašicama.
Kao poslovna žena, naša sugovornica ima viziju uspješne karijere. Vodi uspješno klub s odlučnošću i strašću, stalno se usavršavajući i tražeći nove prilike za rast.
Kao predsjednica paraatletskog kluba, naša sugovornica ima jasnu viziju za budućnost kluba. Njezin cilj je dovesti klub na zavidnu razinu funkcioniranja, osiguravajući da sportaši imaju sve potrebne uvjete za razvoj i postizanje vrhunskih rezultata. Također se zalaže za promicanje paraatletike i stvaranje svijesti o važnosti inkluzivnosti u sportu.
Ova iznimna osoba dokazuje da je moguće ostvariti uspjeh u više područja života.
Njezini dugoročni ciljevi kao sportašice, poslovne žene i predsjednice paraatletskog kluba reflektiraju njezinu strast, predanost i snagu volje. Svojim primjerom nadahnjuje druge da sanjaju velike snove i raduju se izazovima koji su pred njima.
U nastavku ovog intervjua, saznat ćemo više o njezinom putu, izazovima s kojima se susrela i mudrosti koju je stekla tijekom svoje iznimne karijere.
Pa krenimo….
–Kako ste se prilagodili promjenama u sportu od plivanja do atletike?
Vrlo lagano, plivanje je zahtjevalo dva treninga u bazenu, ujutro i navečer, te skoro svakodnevni odlazak u teretanu pa su mi radne navike koje sam stekla na plivanju pružile lagano tranziciju na atletski trening .
–Koje su bile najveće izazove s kojima ste se susreli ?
Obzirom da sam malo motorički nespretna na ruke najveći izazov mi je bio naučit držat bacačke rekvizite, kod prvog susreta s diskom sam se histerično smijala, od straha, hoću li ja to uopće uspjeti.
–Kako ste uspjeli postići vrhunske rezultate u plivanju, a zatim preći u atletiku? Koje su vam vještine iz plivanja pomogle u atletici?
Kako sam navela plivanje je sport koji, da bi došao do nekih određenih rezultata zahtjeva 2 plivačka treninga dnevno i jedan u teretani i to skoro cijelu godinu, pauza bude do tri jedna u ljetnom periodu a opet ovisno o tome kad ase održava neko veliko natjecanje a ono što mi je iz plivanja pomoglo u atletici je naučeno i trening u teretani obzirom da su treninzi u teretani skoro isti i u plivanju i u atletici. U Atletici u teretani ima puno više raznovrsnijih vježbi i puno improvizacije, prilagodbe invaliditetu dok u plivanju trening u teretani ovisi o glavnoj disciplini te se radi ciljani trening za tu disciplinu.
–Kako uspješno balansirate svoje sportske aktivnosti s vašom poslovnom karijerom?
Da li sam uspješna u balansiranju sporta i posla volim misliti da jesam, pokušavam dobro posložiti radno vrijeme na matičnom poslu u paraplivačkom savezu i sve ostale aktivnosti, dosta mi pomaže to što posao mogu raditi ili od kuće ili iz ureda pa ovisno o količini dnevnog posla mogu posložiti da li ću raditi od kuće ili ću ići do ureda. Moram priznati da sam puno produktivnija kad posao radim od kuće jer ne gubim vrijeme na promet pa puno više i odradim i prije završim ali dok odradim trening i još dodatan posao koji radim za klub ode cijeli dan, ponekad ugasim računalo tek u 10 navečer .
–Koji su ključni izazovi s kojima ste se susreli kao predsjednica paraatletskog kluba Uspon Velika Gorica?
Najveći i ključni izazovi su kako sve financijski posložiti i izorganizirati da svi sve imaju i da budu zadovoljni
–Kako ste ih prevladali?
Nažalost nisam odnosno nismo ih prevladali jer novaca nikad dovoljno, financijski nas prate grad i županija ali nažalost nije dostatno za sve programe i sve što bi željeni napraviti
–Kako ste se angažirali u plivačkom savezu za osobe s invaliditetom i koje su vam odgovornosti na visokopozicioniranoj funkciji?
U paraplivačkom savezu radim puno radno vrijeme na organizaciji, vodim ured, brinem o organizaciji putovanja, priprema, natjecanja za sportaše, organizaciji državnih prvenstava, praćenje i pisanje projekata, briga o programima sportaša, izvješćivanje po istima, mjesečna, tromjesečna i godišnja izvješćivanja po ostalim programima i projektima, komunikacija sa domaćim i stranim klubovima, savezima, slaganje, arhiviranje i sve male i velike administrative poslove. Ima posla nekad više nekad manje, ovisno o periodu i aktivnostima
–Kako se nosite s pritiscima i očekivanjima kao vrhunski sportaš i istovremeno kao poslovna žena?
Sve teže zato što i jedno i drugo, ako želiš nešto više i bolje, zahtjeva puno odricanja i rada da bi se to postiglo a mene ne zadovoljava prosječno.
–Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili kroz svoje sportske i poslovne aktivnosti?
Lijepa riječ i ponašanje otvaraju sva vrata
–Kako biste opisali svoj pristup mentorstvu i podršci drugim osobama s invaliditetom u sportu?
Od kad sam preuzela najviše funkcije u klubu pokušavam što više biti prisutna na treningu drugih sportaša jer me gledaju i kao sportaša i kao osobu koja vodi klub pa ih obiđem pogledam trening, bodrim, nisam kineziolog i ne petljam se u struku ali na dvadesetgodišnje iskustvo u sportu im i dam pokoji savjet ali isključivo iz vlastitog iskustva kao sportaš.
–Koja su vaša dugoročna cilja kao sportašice, poslovne žene i predsjednice paraatletskog kluba?
Pokušati sebe što duže zadržati u sportu jer me to fizički drži i dovesti klub na zavidnu razinu funkcioniranja
–Kako uspješno upravljate vremenom između treninga, poslovnih obaveza i vlastitog života?
Ne upravljam uspješno vremenom, dok obavim trening i poslovne obaveze nažalost nema više vremena za privatni život .
–Koje su najzadovoljavajuće aspekte rada u paraatletskom klubu i plivačkom savezu za osobe s invaliditetom?
Rad u savezu pruža konstantno napredovanje kroz edukacije i projekte koje poboljšavaju kvalitetu rada pa se lako primjene i na rad u klubu.
–Kako se vaša sportska karijera odražava na vaše osobne i profesionalne ciljeve?
Trenutno, na žalost, nemam sportsku karijeru jer se oporavljam od operacije vratne kralježnice, pomalo vježbam pa imama malo više vremena za profesionalne ciljeve i rad na poboljšanju kvalitete kluba .
–Kako biste potaknuli druge osobe s invaliditetom da se uključe u sport i ostvare svoj potencijal?
Prije svega da izaberu sport koji ih zanima, ispričala o benefitima sporta a dalje je sve na njima
–Koje su najveće lekcije koje ste naučili o samopouzdanju, upornosti i otpornosti kroz svoje sportske i poslovne uspjehe?
Ja sam u sve ovo krenula sa 19 godina zbog poboljšanja zdravlja pa bi lekcija bila da što god da radiš, radi to za sebe, ne za druge što si zadovoljniji sam sa sobom samopouzdanje je veće, postoje situacije kada jednostavno trebaš bit uporan stisnuti zube i podignuti glavu samo svojim trudom, radom i upornosti možeš napravit odlične stvari za sebe.
–Kako ste se suočili s izazovima i predrasudama koje se odnose na biti žena u invalidskim kolicima?
Ne gledam opće na predrasude niti se obzirem na njih a izazove kao žena u kolicima pokušavam svladavati kako dođu .
–Kako ste razvili svoje samopouzdanje i prihvatili sebe u invalidskim kolicima?
Najveće samopouzdanje sam razvila kroz sport jer sam sa dolaskom neki boljih rezultata i uspjeha u biti, na kraju, i prihvatila sebe kao osobu u kolicima.
–Kako su vas podrška i podrška drugih žena u invalidskim kolicima inspirirale i utjecale na vas?
Sudbine i priče kolegica i plivačica iz drugih zemalja koje sam upoznala kad sam krenula s natjecanjima su mi davale sve više samopouzdanja, želju za borbom, ua uspjehom, sve skupa učinilo me boljom osobom, naučilo me poniznosti u respektu prema drugima -Kako se nosite s tjelesnim izazovima koje donosi invalidska kolica u vašem privatnom životu?
Ponekad dobro, ponekad loše, ovisno o izazovu koji se nađe predamnom. Ponekad na malu sitnicu pukne, jer ne mogu odmah nešto svladati, poludim do krajnjih granica al onda stanem, promislim na koji način bi mogla to lakše svladati pa napravim iz prve .
–Koje su najveće pogrešne pretpostavke koje ljudi imaju o ženama u invalidskim kolicima i kako se s njima nosite?
Najveća pogrešna pretpostavka je da žena koja je vezana za invalidska kolica nikada neće moći oženiti, imati djecu i brinuti se za obitelj
–Kako ste uspjeli pronaći ravnotežu između svoje intimne sreće i izazova s kojima se suočavate kao žena u invalidskim kolicima?
Nije me sram reći da sam tu potražila stručnu pomoć i ta osoba me naučila kako se nositi s izazovima i naći sreću.
–Kako biste opisali podršku i razumijevanje koje ste dobili od svoje obitelji, prijatelja i partnera u vezi s vašim invaliditetom?
Najveću podršku od dana nastanka invaliditeta sam imala od pokojne majke i to je neopisiv osjeća sreće, ona je bila glavni faktor zbog kojeg sam prihvatila svoj invaliditet i koja me gurala dalje kad sam mislila da više ne mogu ili da nema izlaza, ona je ta koja me naučila kako se boriti i ići kroz život kao osoba s invaliditetom.
–Koje su najvažnije lekcije o samoprihvaćanju i ljubavi prema sebi koje ste naučili kao žena u invalidskim kolicima?
Po meni najvažnija lekcija je samopoštovanje od toga sve kreće, mislim da samopoštovanje nam pruža optimizam i želju za napredovanjem i uspjehom, ako nemamo samopoštovanja nema ničeg što bi nas tjeralo dalje.
–Koje su najzadovoljavajuće aspekte vašeg života kao žene u invalidskim kolicima?
Snalaženje u svakodnevnim životu.
–Kako biste savjetovali druge žene u invalidskim kolicima koje se suočavaju s izazovima u svom životu?
Ja sam osoba koja će u pokušati snaći u svakoj situaciji i iznaći načina kako se nosit sa situacijama a kako je svaka osoba jedinstvena sama za sebe onda bi savjetovala da u svim izazovima moraju pronači same sebe i nači svoje načine kako bi se uspješno nosile sa izazovima.
–Kako biste opisali svoju snagu, hrabrost i odlučnost kao žena u invalidskim kolicima?
Nema tu neke prevelike filozofije, ja vjerujem da nam se sve dešava s nekim razlogom pa se i taj moj invaliditet desio s nekim određenim razlogom.
Na meni je bio da li ću prihvatiti život i invalidskim kolicima ili ne, trebalo mi je dosta vremena dok prihvatim činjenicu da je to sad moj život da ide dalje i da ga moram živjet na najbolji mogući način.
Sport mi je dao samopouzdanje, snagu, hrabrost i odlučnost, sve što sam postigla, napravila i ostvarila je zahvaljujući sportu, svaki sitni pomak mi je davao snagu za dalje i hrabrost i odlučnost za još boljim ostvarenjima.
Ima još jedna stvar kao ženi u invalidskim kolicima koja meni opisuje snagu a to je ponos, možda bi bolje taj ponos opisala s glupošću jer sam osoba koja je preponosna da bi pokaza slabosti koje imam kao žena u kolicima, da bi pokazala da nešto ne mogu pa bi taj ponos/glupost opisala kao snagu koja me tjera dalje.
Foto/Privatni album
