Priča o konjima

Oni su naši vjerni suputnici od početka pisane povijesti, često mnogo vrjedniji od drugih pripitomljenih zvijeri zbog bezbrojnih namjena. Oni su, slično nama, bića čudne dihotomije; Snažan i nježan, masivan i graciozan, samouvjeren i krotak.

Nećete manjkati velikih ljudi koji veličaju mnoge vrline konja. Na primjer, ovaj citat, pripisan nizu ljudi kao što su Winston Churchill i Ronald Regan, lijepo ilustrira jedan od ključnih razloga zašto ćete ih često vidjeti u knjigama o umjetnosti svih vrsta, posebno onima namijenjenim studentima koji uče zanat: “Postoji nešto u vanjštini konja što je dobro za unutrašnjost čovjeka.”

Doista, mnogi se često čude kako tako velika stvorenja mogu biti tako graciozna, lijepa i čak, modernijim jezikom rečeno, slatka. Čak i najmasovnije tegleće pasmine, kao što su Shire i Schwarzwälder Kaltblut, ne čine se ništa manje upečatljivim unatoč izbočenim tetivama i pozamašnim kopitima. Ako ništa drugo, tim su simpatičniji zbog toga što je veličina konja često u izravnoj korelaciji s mirnoćom ponašanja. Oni su arhetipski nježni divovi.

Naravno, na drugom kraju spektra su gipke i brze pasmine, od kojih je najpoznatija (i vjerojatno najljepša) arapska. Toliko su popularne karakteristike ove pasmine da gotovo svi pripitomljeni konji imaju malo arapske krvi u sebi. Zapravo, mnogi ratni konji na kojima su vitezovi jahali u srednjem vijeku bili su križanci teglećih konja porijeklom iz Europe i konja donesenih s tajanstvenog Orijenta, kupljenih za pretjerane iznose ili uzeta pravom mača.

Odjeci ove slavne i krvlju natopljene prošlosti mogu se vidjeti u, primjerice, frizijskom jeziku obloženom ebanovinom. Savršen spoj vatrenog istoka i hladnog sjevera, mršavo, ali mišićavo tijelo na čijem se vrhu nalazi zgodna glava i griva koja posramljuje boginje. Upravo ono što biste pronašli na naslovnici ljubavnog romana, hah!

No, nemojmo se u potpunosti zadržavati unutar carstva stvarnosti. Doista, neki od najimpresivnijih kopitara mogu se pronaći u mitovima i legendama.

Sleipnir, sivi pastuh s osam nogu, Lokijev sin i Odinov konj, koji vas može zauvijek jahati do Hela i natrag, svjedoči o činjenici da su čak i Vikinzi neskloni konjici cijenili dobrog konja.

Pjesnikov krilati konj Pegaz je slična priča, rođen je iz obezglavljenog leša Gorgone Meduze i služio je Zeusu kao izbavitelj munja i gromova. Sva gracioznost i ljepota konja i labuda zajedno čine ga izvorom velike inspiracije za umjetnike svijeta.

Što je onda s hipogrifom? Proizvod jedinstva ljutih neprijatelja, grifona i kobile, predstavlja neumoljivo ljubavno osvajanje svake prepreke. Uostalom, ako čak i stvorenja koja nemaju ništa osim mržnje jedno prema drugom mogu ostaviti po strani svoje razlike i prigrliti jedno drugo, zašto ne bismo mogli i mi?

A tko bi mogao zaboraviti tajanstvenog Jednoroga? S nama su, u ovom ili onom obliku, od samog osvita civilizacije i nastavili smo vjerovati u njih dugo nakon što su zmajevi i grifoni potisnuti u carstvo bajki. Za to možete zahvaliti danskoj kruni jer su kljove narvala prodavali kao alikorne, što je nedvojbeno raspirivalo divlje priče u nadolazećim stoljećima. I danas ima onih koji se usuđuju vjerovati, ako ni zbog čega drugog, a ono zato da vjeruju da još postoji nešto dobro i lijepo na svijetu.

Foto /obitelj.hr