… i kako se u tome svemu snalazi njena mama…
Za koji dan, moja kćer Mia, napunit će tri godine. Velika cura. Planiran je party za klince al’ i za nas starce. E pa oba su otkazana. Danas je Mii dijagnosticiran dijabetes.
Kad dobiješ dijete, ne okrene se cijeli svijet, već samo tvoj pogled na njega. Ali kad to tvoje dijete dobije dijabetes, učestali odlasci liječniku, nemogućnost nastavka karijere, nedostatak novaca samo su neke od popratnih okolnosti u kojima se nađeš preko noći. I nekad veliki problemi odjednom opako izgube na vrijednosti. Da ne govorim o strahu koji mi sad neprestano visi nad glavom. Bojim se za Miu, katkad u tolikoj mjeri da sama sebe pitam ne graniči li to već malo i sa ludošću. S druge strane, volim je, pa su i ti napadi panike valjda normalna stvar.
Kažu naši stari da Bog težak teret nametne onome koji se sposoban nositi njime kroz život ovozemaljski. Osobno, ne znam vjerujem li il’ ne, katkad ne znam ni kako uspijevam ustat i funkcionirat nakon i treće neprospavane noći, al super da mogu!! Ništa više nije baš lako, rituali su se promijenili, odnosi su se promijenili, identitet se u neku ruku promijeni. Ja više nisam metal bajkerica, sad sam više mama liječnica na doživotnoj specijalizaciji. E da! I kuharica mama!
Kuham zdravu hranu iz vlastitog eko uzgoja. Za svestranost kod mene uvijek ima mjesta, pa tako sad i treniram, provodim kvalitetno vrijeme sa svojom kćeri, uglavnom vodim daleko uredniji život nego prije. Još kad bi uspjela stres poslat poštom negdje daleko…
Teško je postaviti stvari u red i još sebe postavit na pravo mjesto,ali ja si predaju priuštiti ne mogu, a ni ne namjeravam. Nekako, u dobrim danima, pronalazimo radost, u lošima, a ima ih, motivaciju za boljim rezultatima. Istina, katkad mi se čini da ću totalno prolupat od vječite potrage za urednim šećerima, kombiniranja hrane da zadovolji nepce trogodišnje kritičarke. A tu je svakodnevno napikavanje tog malog stvora. Sad slobodno mogu reć da smo mi kao roditelji počesto genijalci kad uspijevamo dijete uvjeriti kako nisu strašne te pikice, a bodem je oko dvadesetak puta u 24 satnom periodu. Oduševljava me koliko snage ima u tom malom stvoru.
Eto nas u današnjici, Mia i dalje ima dijabetes, a ja sam čak i zahvalna što je dijabetes, kad joj je već morala bit uskraćena mogućnost za bezbrižno djetinjstvo. Sutra navršava četiri godine,trenutno juri po poštu, obožava poštara, a dok ona ima osmjeh od uha do uha, ja svoj namještam. Umirem od straha, očekujem nalaz iz bolnice….
Uf! Čestitka je! Za Miu. Da joj bude sretan četvrti rođendan.
Kika
