Koja je razlika između ljudi koji imaju empatiju i onih koji je nemaju? Pitali smo stručnjaka

U svijetu u kojem se svakodnevno susrećemo s različitim izazovima, međuljudski odnosi postaju sve važniji. Jedan od ključnih elemenata uspješnih odnosa je empatija, sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećaja drugih. No, što se događa kada ta sposobnost izostane? Koja je razlika između ljudi koji imaju empatiju i onih koji je nemaju? Kako to utječe na njihov život i odnose s drugima? Pitali smo stručnjaka za psihologiju, dr. Anu Marković, koja nam je pružila uvid u ovaj važan fenomen.

Empatija kao temelj socijalnih odnosa

“Empatija je ključna za razumijevanje drugih ljudi. Ona nam omogućuje da se povežemo s njihovim emocijama i potrebama, te da razvijemo duboke i značajne odnose,” objašnjava dr. Marković. “Osobe koje imaju visoku razinu empatije često su sposobne staviti se u tuđu kožu, što im pomaže da bolje razumiju motive i reakcije drugih. To rezultira boljim međuljudskim odnosima, većom sklonošću za suradnju i podrškom u teškim situacijama.

“Empatija nije samo emocionalni, već i kognitivni proces. Ljudi s razvijenom empatijom ne samo da osjećaju ono što drugi osjećaju, već su i sposobni racionalno analizirati situacije i pružiti odgovarajuću podršku. “Empatija vodi do veće suosjećajnosti, što znači da će takve osobe češće biti spremne pomoći i pružiti ruku onima kojima je to potrebno,” dodaje dr. Marković.

Nedostatak empatije: Izolacija i nesporazumi

S druge strane, osobe koje nemaju razvijenu empatiju često se suočavaju s poteškoćama u međuljudskim odnosima. “Nedostatak empatije može dovesti do osjećaja izolacije, nerazumijevanja i konflikata,” ističe dr. Marković. “Te osobe teže razumiju kako njihova djela ili riječi utječu na druge, što često rezultira nesporazumima i sukobima.”

Osobe s niskom razinom empatije mogu imati problema s prepoznavanjem emocija kod drugih, što ih može učiniti distanciranima ili neosjetljivima. To ne znači nužno da su takve osobe zle ili bezosjećajne, već da jednostavno nemaju sposobnost percipirati tuđe emocije na isti način kao empatične osobe.

Utjecaj na život i karijeru

Razlike između empatičnih i neempatičnih ljudi mogu biti izrazite i u profesionalnom životu. “Empatija je važna ne samo u privatnim, već i u poslovnim odnosima,” napominje dr. Marković.

Vođe s razvijenom empatijom često su uspješniji jer mogu razumjeti potrebe svojih timova i motivirati ih na pravi način. S druge strane, menadžeri koji nemaju empatiju mogu imati problema s motiviranjem zaposlenika i stvaranjem pozitivne radne atmosfere.

Nedostatak empatije može također ograničiti mogućnosti za napredovanje u karijeri, osobito u profesijama koje zahtijevaju visok stupanj socijalne interakcije, poput medicine, socijalnog rada ili obrazovanja.Može li se empatija naučiti?Na pitanje može li se empatija razviti kod osoba koje je nemaju, dr. Marković odgovara: “Empatija je djelomično urođena, ali se može i razvijati kroz život. Postoji niz tehnika i pristupa koji mogu pomoći ljudima da postanu svjesniji tuđih emocija. To uključuje aktivno slušanje, svjesno promišljanje o tuđim perspektivama i praksu altruističkih djela.”

Na kraju, empatija je sposobnost koja nas povezuje s drugima i čini nas boljim ljudima. “U svijetu u kojem su međuljudski odnosi sve složeniji, empatija je neprocjenjiv alat za izgradnju boljeg društva,” zaključuje dr. Marković.

U konačnici, razlika između onih koji imaju empatiju i onih koji je nemaju može značajno utjecati na kvalitetu njihovih života i odnosa s drugima. Iako neki možda prirodno posjeduju ovu sposobnost, važno je raditi na njenom razvoju kako bi svi mogli iskusiti njezine pozitivne učinke.

Foto / Screenshot