Glukoza je monosaharid, jednostavna vrsta ugljikohidrata, tj. vrsta šećera. Ugljikohidrate koje u tijelo unosimo konzumacijom hrane i pića, tijelo razlaže na glukozu te ju koristi kao osnovni izvor energije. Ugljikohidrate, uz proteine i masti nazivamo makronutrijentima. Može ih se ukratko definirati kao organski spoj sastavljen od ugljika, kisika i vodika. Monosaharadi su jednostavni ugljikohidrati, tj. šećeri poput glukoze, fruktoze i galaktoze. To su ugljikohidrati koje nije moguće razložiti na jednostavniji ugljikohidratni spoj. Glukoza je jedini šećer koji naša tijela mogu koristiti za proizvodnju energije pa se zato svi ugljikohidrati koji ulaze u probavni trakt ljudskog tijela razlažu na glukozu, jer je to jedini način na koji ih tijelo može adekvatno iskoristiti. Stanje koje se razvija kada je glukoza u krvi previsoka naziva se dijabetes ili šećerna bolest.
Kako bi se tijelu osigurala energija, nakon što se konzumirani ugljikohidrati svedu na glukozu, u takvoj se formi krvlju, putem krvotoka, prenose do svih stanica u tijelu čime se osigurava njihovo optimalno funkcioniranje. Pošto se jednostavni ugljikohidrati, tj. šećeri, probavljaju brže od kompleksnijih ugljikohidrata, tj. škroba, njih krvotok apsorbira već nekoliko minuta nakon obroka. Jetra je jako bitna za brojne metaboličke funkcije, ali u ovom kontekstu je bitno naglasiti njenu ulogu u regulaciji razine šećera u tijelu. Tijekom konzumacije hrane i pića, beta stanice gušterače prepoznaju porast razine šećera što ih motivira na to da krenu otpuštati hormon koji se zove inzulin. Inzulin je hormon koji se veže za stanice glukoze i potiče stvaranje glikogena. Glikogen je veliki, lančani polimer glukoze, tj. polisaharid glukoze koji možemo opisati kao svojevrsna skladišta glukoze. Takozvana spremišta za glikogen, može se reći neiskorištenu glukozu, su jetra i mišići. Sinteza i razgradnja glikogena iz mišića varira prema pojedinačnim potrebama određenih mišića, a cilj sinteze i razgradnje glikogena iz jetre je održavanje optimalne razine glukoze u krvi kako bi se ispunile potrebe cijelog tijela. Zaključno, inzulin potiče proces tijekom kojeg se višak glukoze iz krvi pretvara u glikogen i sprema u jetru, a hormon koji se zove glukagon potiče razlaganje glikogena u glukozu kako bi se povećala razina glukoze u krvi. Za razliku od inzulina, hormon glukagon luče alfa stanice gušterače kad registriraju da razina glukoze u krvi opada. Drugi hormoni koji igraju ulogu prilikom regulacije razina glukoze u ljudskom tijelu su kortizol i epinefrin. Ove hormone ne luče stanice gušterače već se izlučuju iz nadbubrežnih žlijezda. Nadbubrežne žlijezde luče kortizol tijekom perioda kad je tijelo pod stresom, ali i tijekom treninga, a epinefrin oponaša djelovanje glukagona.
Nije dobro kada razine glukoze postanu više ili niže od preporučene jer tada tijelo kao cjelina ne funkcionira kako treba. Hiperglikemijom se naziva stanje tijekom kojeg je razina glukoze u tijelu viša od preporučene. Razina glukoze se povećava kada gušterača ne izlučuje dovoljno inzulina ili kada stanice nisu u mogućnosti proizvedeni inzulin koristiti kako treba. Suprotno hiperglikemiji postoji stanje koje se naziva hipoglikemija, a karakterizira ga činjenica da je glukoze u tijelu premalo. Ukoliko stanice nisu u mogućnosti crpiti energiju iz glukoze, u tijelu se aktiviraju alternativni izvori energije koji oštećuju organizam jer ga zakiseljuju. Kada su vrijednosti glukoze u tijelu poremećene dijagnosticira se dijabetes, tj. sećerna bolest. Najosnovnija tri tipa dijabetesa su: dijabetes tipa 1, dijabetes tipa 2 i gestacijski dijabetes.
Dobra regulacija glukoze u tijelu poželjna je kao prevencija oštećivanja organizma. Održati normalnu razinu glukoze, ili je postići ukoliko je već poremećena, svakako je izazovno, ali se može. Potrebno je pravilno se hraniti, baviti se tjelovježbom, adekvatno se nositi sa stresom ili ga eliminirati što je više moguće, a ljudima koji su već primijetili disbalans vrijednosti razina glukoze savjetuje se redovito obavljati specijalističke pretrage, redovito provoditi samokontrolu razina glukoze u tijelu te da redovito uzimaju terapiju ukoliko im je propisana.
