Obitelj.HR Portal za cijelu obitelj
Dugometražni dokumentarni film Paule i Đela jr. Jusića o Dubrovačkim trubadurima, projekt je koji je predstavljen na press konferenciji. Ovaj zahtjevni projekt radio se više od godinu dana kako bi obuhvatio široki opus ove priče o legendarnim Trubadurima.
Gotovo da i ne postoji osoba kojoj na spomen Dubrovačkih trubadura nećete izmamiti osmijeh nostalgije. “Jedan dan”, “La musica di notte”, “Marijana”, “Dok palme njišu grane”… pjesme koje su postale evergreeni i bez obzira radi li se o mlađim ili starijim generacijama, mnogi i danas uživaju u tim pjesmama koje su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća izvodili Dubrovački trubaduri. Taj prepoznatljivi melos, ona dubrovačka nota koja se provlači, etno elementi koji daju poseban naglasak njihovim izvedbama, a s druge strane moderan zvuk, učinili su da Dubrovački trubaduri postanu institucija i na neki način zaštitni znak kako Dubrovnika, tako i cijele Hrvatske ali i daleko, daleko šire. Ono što krasi Trubadure i njihov glazbeni opus, to je tradicionalni izričaj kao ponos svog podneblja.
Mnogi su se uz Trubadure zaljubljivali, veselili, zabavljali i družili. Pjesme koje su nosile radost života, pjesme koje su odavno postale “narodne”, “evergreeni” ili kako god ih mi zvali, a mnogi danas i ne znaju da su te pjesme i napisane upravo za Dubrovačke trubadure i da su ih oni po cijelom svijetu izvodili. Pjesme je za njih skladao Đelo Jusić koji ih je i osnovao još davne 1961.g.
Mješavina popa i folka, autentičnog glazbenog izričaja, njihovi scenski nastupi, u srednjovjekovnoj renesansnoj odjeći učinili su ih vrlo popularnim u tadašnjoj Jugoslaviji 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Planetarno popularni postaju nakon nastupa na Pjesmi Eurovizije u Londonu s pjesmom “Jedan dan”.
Autori filma Paula i Đelo Jusić Jr. otkrili su nam neke detalje i svoje dojmove.
Nakon ovog dugotrajnog i zahtjevnog projekta Vaši osmjesi na licu govore sve. Jeste li zadovoljni filmom?
ĐELO: Jako smo zadovoljni i ponosni ovim filmom jer Dubrovački trubaduri su bend koji je zaista ostao upisan u našu kulturnu baštinu kao svojevrstan brend. Oni su svojim pjesmama i nastupima zaintrigirali ne samo domaću nego i svjetsku scenu i upravo nakon njihovih nastupa uvedene su promjene i uvjeti i na Eurosongu i na domaćim festivalima. Ali o tome se govori u filmu, pa ne bih baš sve detalje ispričao jer film zaista treba pogledati kao jednu vrijednost naše kulturne baštine.
Koliko je bilo teško doći do podataka, snimaka, oni su ipak na glazbenoj sceni bili prije 65 godina?
PAULA: To je bio jako zahtjevan i dugotrajan posao po cijeloj regiji jer nemojmo zaboraviti da su Trubaduri postojali u vrijeme bivše države gdje je svaka republika imala svoj TV centar. Trebalo je istražiti, pronaći i pregledati jako puno materijala iz arhive, arhivskih snimaka, posložiti kronološki jako puno detalja. A moramo biti svjesni da se radi o šezdesetim godinama prošlog stoljeća, kad nije bilo ni interneta, ni kompjutera, a snimke i fotografije iz tog vremena, emisije, nastupi uživo, sve je to trebalo pronaći i posložiti nekim redom. Također treba uzeti u obzir da se radi o ne baš toliko naprednim tehničkim vremenima kad nije baš svatko imao fotoaparat, a kamere su posjedovale uglavnom tv kuće i nisu bile male, prijenosne kao danas… Ali uz puno truda uspjeli smo prikupiti bogatu foto i video dokumentaciju. Onaj dio koji nas posebno veseli je što u filmu kao sugovornike imamo i članove Dubrovačkih trubadura koji su još uvijek s nama i koji su nam ispričali svoje uspomene iz tih dana. I još mnoga iznenađenja.
Što je bilo najteže u cijelom ovom procesu?
ĐELO: Dvije stavke koje su bile najzahtjevnije u cijelom ovom procesu su svakako nekoliko mjeseci svakodnevnog pregledavanja arhivskog materijala jer mada smo dosta priča i anegdota znali iz prve ruke, tu prvenstveno mislim na priče koje nam je u razgovorima pričao moj pokojni otac koji je i osnovao Trubadure, ako ih ne možete potkrijepiti sa foto ili video materijalom, one ostaju samo priče…
Druga stavka, ono najvažnije i nejneophodnije su svakako i financijska sredstva jer bez njih ovaj film ne bi bilo moguće realizirati. Osim “standardnih” troškova snimanja, brojnih putovanja, produkcije i postprodukcije, najveća stavka su svakako reguliranja prava za snimke, tj. otkup i licenciranje arhivskih materijala od TV kuća, a to su cifre koje se broje po sekundama, starosti, teritoriju, svrsi, vremenskom roku… i penju se u nebesa i zato jedno veliko hvala svima koji su pomogli da se ovaj, trajni spomen na Dubrovačke trubadure realizira. Sretni smo što su mnoge institucije prepoznale ovaj projekt kao vrijedan segment naše kulturne baštine i pomogli na brojne načine u realizaciji ovog projekta.
Iskoristit ću ovaj trenutak da se od srca zahvalim na pomoći institucijama, poput: Grad Dubrovnik, Hrvatsko društvo skladatelja, Jadrolinija, Hrvatska lutrija, Državne nekretnine, Marina Frapa, Društvo prijatelja dubrovačke starine, HTZ, OIV, ZL Dubrovnik, Club Cristal Dubrovnik, TZ Dubrovnik, TZ DNŽ, Huzip i Udruga Trubadur, ali i svim pojedincima. Zaista je puno ljudi pomoglo na brojne načine da film realiziramo i svi su zasluženo pronašli svoje mjesto na odjavnoj špici filma.
PAULA: Film je zaista jedna glazbena poslastica od čak 99 minuta kroz koji se provlači 30-ak pjesama Dubrovačkih trubadura, te svakako trebamo spomenuti i našeg filmskog partnera Croatia Records koji nam je iz svoje bogate arhive ustupio izvorne snimke Trubadura.
Kada se i gdje očekuje prikazivanje filma?
PAULA: Tijekom ožujka ćemo održati kino premijeru filma u Dubrovniku i Zagrebu, a u tijeku su pregovori sa nacionalnim televizijskim kućama u cijeloj regiji.
Također je u suradnji s Croatia Recordsom u pripremi i BluRay izdanje filma, te vinil LP ploča sa odabranim skladbama iz filma.
Foto / Press : PROMO
