Pročitajte Valentininu priču o njenom bernardincu Benu i problemima sa epilepsijom.
Prije 6 godina u naš dom ušetao je pas, na svoje 4 debele, krznene šape. I prije smo imali bernardinca, psa koji spada u velike pasmine koje narastu i do 70 kilograma, koji slini, pušta dlaku i nije baš ljubimac koji je idealan za kuću i Vaš novi dnevni boravak. I po drugi puta odlučili smo se za istu pasminu jer je i najbolji prijatelj na kojeg se doslovno možete i osloniti, ali i nasloniti! Dugo smo razmišljali kakvo mu dati ime, i nakon mnogih prijedloga krstili smo ga u Benđamina, iako ga skraćeno zovemo Ben. Ispočetka je to bila tek nestašna beba, koja je piškila po kutevima, spavala ispod radijatora, i grickala papuče. Postajao je sve veći i veći, i bilo je vrijeme za kućicu i navikavanje na povodnik, koji je prošao sasvim bezbolno, bez ikakvih većih problema. Nakon godinu dana, kada je to i dalje bio zaigran pas, ali sada već u svojoj nekoj stalnoj veličini, susrela sam se s nečim što mi do tada nije bilo poznato. Nakon večernje šetnje i igre, pas se srušio, počeo se tresti, gledao je u neku točku, i pojačano je slinio. Dozivala bih ga, ali nije reagirao, i na prvi pogled s moje strane je to izgledalo kao neslana šala tvrdoglavog bernardinca, a s strane veterinara dijagnoza je bila pseća epilepsija. Dogodilo se tada, ali pošto nismo bili sigurni da li će se ponoviti, nismo poduzimali ništa. Prošlo je mjesec dana, sparina i vrućina parale su zrak, kada se mojem psu ponovio epileptični napad. Trajalo je dugo, grčio se, istezao s onim tupim pogledom u stranu. Nakon toga proučila sam internet, posjetila svaki portal, stranicu o životinjama i pročitala milijun veterinarskih savjeta i komentare ljudi sa sličnim problemima. Veterinar mu je utvrdio dijagnozu i rekao da ga treba promatrati te pratiti u kojem vremenu i kada mu se javljaju epileptični napadaji. Prošlo je već pet godina od njegovog prvog napada, propisana mu je terapija tabletama (pola ujutro, pola popodne). Ne mogu reći da se više nije ponovilo, ali mogu reći da se smanjilo, i ono što smo primjetili jest da se napad pojavi usred prevelike sreće, ili prevelike tuge, usred nekog uzbuđenja, ali i usred promjene vremena. Dakle, reagira jednako kao i čovjek. Zbog tableta Ben malo više spava od tipičnih bernardinaca koji ionako nisu previše aktivni. Ono što sam naučila iz svog slučaja je to da bez obzira koliko bilo teško, ne treba odustajati od životinja, jer na ovom svijetu nema većeg prijatelja od psa, pa makar i s epilepsijom.
Valentina
Super da ima o ovome članak. Evo, ja sam se baš danas vratio od veterinara sa svojim hrtom, epilepsiju ima godinu dana ali smo zahvaljujući fenobarbitonu uspjeli smanjiti napadaje.