U posljednjih nekoliko godina sve više ljudi prijavljuje osjećaj kao da svijet oko njih nije stvaran – kao da žive u snu ili gledaju život poput filma. Ovaj fenomen poznat je pod nazivom derealizacija, a stručnjaci upozoravaju da je riječ o ozbiljnom psihološkom stanju koje često ostaje neshvaćeno i pogrešno protumačeno.
Što je derealizacija?
Derealizacija je osjećaj nestvarnosti okoline. Osobe koje je doživljavaju opisuju svijet oko sebe kao maglovit, ravan, bez boje ili kao da gledaju kroz staklo ili ekran. Iako su svjesni da se ne nalaze u snu, svejedno osjećaju da ono što doživljavaju nije sasvim stvarno.Ovo stanje često ide ruku pod ruku s depersonalizacijom – osjećajem odvojenosti od vlastitog tijela ili misli – a obje spadaju u spektar disocijativnih poremećaja.
Uzroci i pokretači
Derealizacija najčešće nije znak ozbiljne psihičke bolesti, ali može biti simptom anksioznosti, napada panike, depresije ili posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a). Može biti i rezultat teškog stresa, neprospavanih noći, prekomjernog korištenja droga ili alkohola, pa čak i dugotrajnog korištenja ekrana.”Naš mozak u određenim trenucima doslovno povlači ‘ručne kočnice’ i pokušava nas zaštititi od prevelikog stresa ili emocionalnog opterećenja. Tada dolazi do osjećaja udaljenosti od stvarnosti”, objašnjava psihijatar dr. Marko Kovačević iz Kliničkog bolničkog centra Zagreb.
Kako prepoznati derealizaciju?
Simptomi derealizacije mogu uključivati:
- osjećaj da je okolina umjetna ili izobličena,
- poteškoće s koncentracijom,
- emocionalnu obamrlost,
- osjećaj kao da se nalaziš u snu ili “automatskom pilotu”.
Važno je napomenuti da osobe koje pate od derealizacije nisu izgubile dodir sa stvarnošću – one su svjesne da je taj osjećaj nenormalan, što derealizaciju razlikuje od psihoza ili shizofrenije.
Može li se liječiti?
Dobra vijest je da se derealizacija može uspješno liječiti, osobito kada se otkrije njezin uzrok.
Najčešće metode uključuju:
- kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT),
- tehnike uzemljenja i mindfulness (npr. svjesno disanje, osjet dodira, mirisi),
- fizičku aktivnost i regulaciju sna,
- u nekim slučajevima i farmakoterapiju, ako je prisutan ozbiljan oblik anksioznosti ili depresije.
Derealizacija nije rijetkost – sve je više ljudi koji se zbog modernog načina života, stresa i mentalnog preopterećenja suočavaju s ovim stanjem. Iako može biti uznemirujuća, derealizacija je reverzibilna i izlječiva, osobito uz pravovremenu stručnu pomoć.
Najvažnije je ne ignorirati simptome i potražiti podršku – jer osjećaj nestvarnosti ne znači da ste “ludi”, nego da je vaš um pod stresom i da traži pomoć.
Ako vi ili netko koga poznajete doživljava ovakve osjećaje, obratite se psihologu ili psihijatru. Psihičko zdravlje je jednako važno kao i fizičko – i zaslužuje našu pažnju.
Foto / Screenshot
