Prenosimo zanimljiv post poznatog Osiječkog pedijatra dr.Igora Berecki u kojem se istražuje složenost emotivnih veza između ljudi i njihovih kućnih ljubimaca. Upravo ovakve raznolike vrste ljubavi čine naše odnose bogatijima i posebnijima. Drago nam je da smo se dotakli ovog važnog aspekta u interakciji između ljudi i pasa.

Prenosimo :
U jednom od novijih postova Pasji život by Rujana Jeger, Rujana razrađuje svoja promišljanja o tome kako priopćiti svojim psima da im ona ustvari nije biološka majka i o tome može li se i treba li se u društvu izjednačavati emotivni odnos prema svojoj djeci s emocijama prema svojim kućnim ljubimcima.
Komentira na to (Bruno) : tema jest interesantna, koliko god bila komplicirana.
A ja krenem napisati odgovor, pa u jednom dahu istresem ( Igor Berecki ) sljedeće:
Kao što svoju djecu voliš jednom vrstom ljubavi (štoviše, svako od svoje djece voliš specifično i drukčije, jer je svako od njih specifično i drukčije), a ženu nekom drugom vrstom ljubavi (nego djecu, nego ljubavnicu, nego komšinicu…), roditelje pak trećom vrstom ljubavi (i opet – mamu na jedan, a tatu na drugi način) — i sve te ljubavi su jednako važne i snažne premda nisu niti uzajamno usporedive niti su jedna drugoj konkurencija ili smetnja — tako i psa voliš posebnom vrstom ljubavi… dapače, svakoga od pasa koje imaš ili si ikada imao voliš jednako, a opet drukčije.Čovjek koji je osposobljen da voli, a ne mrzi, u sebi nosi beskonačan kapacitet i nebrojene modalitete za ljubav.

Mi se se slažemo s dr Berecki a vi ?
Foto / Igor Berecki ( društvene mreže)
Fb Igor Berecki/ https://www.facebook.com/doc.berecki