Kolumna : Dr.Biljana Jordanova
Postoji jedna rečenica koju često izgovorim tijekom prvog razgovora s pacijentima: “Ne gledam samo vaše bore. Gledam vašu priču.”
Naše lice nije samo odraz genetike i prolaska vremena. Ono je dnevnik života. U njemu su zapisane neprospavane noći, godine predanog rada, brige za djecu i roditelje, trenuci tuge, ali i iskreni osmijesi, ljubavi i radosti. Sve ono što smo proživjeli ostavlja trag.
Zato starenje nikada nije samo biološki proces.
Kao liječnica estetske medicine, svakodnevno susrećem ljude koji dolaze s istim pitanjem: “Što mi se dogodilo? Ne prepoznajem se u ogledalu.”
Vrlo rijetko govore o borama. Mnogo češće kažu da izgledaju umorno, iscrpljeno ili tužno, iako se tako ne osjećaju. Ili upravo suprotno – osjećaju se puni energije, a lice ih odaje kao da nose teret mnogo veći od svojih godina.
Naše emocije imaju nevjerojatnu moć. Dugotrajan stres povećava razinu kortizola, narušava kvalitetu kože i ubrzava gubitak kolagena. Nedostatak sna ostavlja trag oko očiju. Tjeskoba se često očituje napetim mišićima čela i čeljusti. Kronični umor mijenja izraz lica više nego što to možemo primijetiti iz dana u dan.
Nijedna krema ne može izbrisati godine u kojima smo živjeli pod pritiskom. I možda to nije ni cilj.
U vremenu društvenih mreža često zaboravljamo da lice ne treba biti savršeno. Treba biti naše.
Estetska medicina nije borba protiv života niti pokušaj da izbrišemo iskustva koja su nas oblikovala. Njezina je uloga pomoći da vanjski izgled ponovno prati ono kako se osjećamo iznutra. Kada osoba koja se osjeća vitalno i zadovoljno u ogledalu vidi umorno lice, tada govorimo o neskladu. Upravo je vraćanje tog sklada ono što smatram najvećom vrijednošću moderne estetske medicine.
Najljepši rezultat nije kada netko pita: “Što ste napravili?” Najljepši je kada kaže: “Izgledate odlično. Odmorili ste se?”
To znači da smo sačuvali ono najvažnije – identitet.
Ne vjerujem u lica bez emocija. Ne vjerujem ni u potpuno izbrisane bore. Vjerujem u lice koje zrači zdravljem, njegom i unutarnjim mirom. U lice koje se i dalje smije, mršti, čudi i pokazuje karakter.
Jer bore nisu naši neprijatelji. One su podsjetnik da smo živjeli.
Na kraju, možda najveća tajna ljepote nije u tome da izbrišemo tragove života, nego da naučimo nositi ih s dostojanstvom. Medicina može pomoći da izgledamo svježije i odmornije, ali toplinu pogleda, iskren osmijeh i mir koji dolazi iznutra ne može zamijeniti nijedan tretman.
Lice pamti sve. Na nama je da odlučimo hoće li pričati priču o umoru ili priču o životu koji smo živjeli punim srcem.
Dr. Biljana Jordanova
specijalistica estetske medicine
