Baš kao što vaša djeca rastu i mijenjaju se, tako se i njihovi strahovi povećavaju. Neki od strahova najmlađih su čudovišta ispod kreveta, jaka oluja ili buka, no kako djeca odrastaju, više neće trebati vaše riječi ohrabrenja ili zagrljaj. Najčešći strahovi djece u četvrtom i petom razredu su: otmica, razvod roditelja, smrt bliske osobe, požar, provalnici, školski neuspjeh i biti odbačen iz društva.
Psiholozi su otkrili da je djeci teško spoznati razliku između tjeskobe i straha. Strah je zapravo odgovor na neku određenu situaciji (npr. ogroman susjedov pas ide prema vama), a tjeskoba je kada se brinemo za nešto što se još uopće nije dogodilo (npr. hoćete li se uspjeti upisati na fax, a zapravo ste još u srednjoj školi). Jednom kad roditelji spoznaju ovu razliku, lakše će moći pomoći svojem djetetu.
Prvi i najvažnija stvar koju morate učiniti je vjerovati kada vam dijete govori o svom strahu. Razgovaranje o tome i potvrđivanje postojanja tog straha pomoći će vašem djetetu. Ali budite oprezni da ne ispričate previše i odmah počnete govoriti o svojim strahovima. Ako vaše dijete ne želi o tome razgovarati, potaknite ga da napiše priču o izmišljenoj osobi koja ima iste strahove ili da nacrta što bi se moglo dogoditi.
Strahovi obično mogu biti uklonjeni ili logično obrazloženi nakon što procijenite jesu li realni ili ne. Napravite plan akcije ako vam ogroman pas dođe preblizu. Što više se vaše dijete osjeća samostalnije, to će imati manje strahova. Pokušajte prepoznati znakove tjeskobe kod vašeg djeteta kako bi mu mogli brzo pomoći. Neka djeca bi mogla postati introvertirana. Druga će se pak loše ponašati, a neka će imati problema sa spavanjem, glavobolje ili bol u trbuhu.
Važno je da znate prepoznati liniju zaštitničkog i pretjerano zaštitničkog roditelja. Vaše dijete se treba osjećati sigurno i ne bi smjelo biti toliko nesigurno da nije u stanju ostati samo. Rješavanje neugodnih situacija je dio roditeljske odgovornosti, ali djeca također moraju imati određenu slobodu da uče iz njihovih iskustava i pogrešaka.
Ako je vaše dijete konstantno tjeskobno, to utječe na njegov svakodnevni život, stoga razmislite o razgovoru sa savjetnikom ili pedijatrom kako bi vas savjetovali o tome kako da se vaše dijete oslobodi straha.
