Zabrinuti roditelji se pitaju radi li se o poremećaju ili nečem drugom
Kada je Marija Jurić primijetila da njen sin Ivan, unatoč tome što ulazi u pubertet, ne raste kao njegova vršnjaci, zabrinutost je postala neizbježna. Marija i njen suprug, oboje visoki i vitki, nisu mogli razumjeti zašto njihovo dijete, koje je genetski predisponirano za visinu, ostaje neuobičajeno niskog rasta.
“Primijetili smo da Ivan nije dosegnuo visinu koju smo očekivali. Iako je ušao u pubertet, rast mu se čini usporenim. Pitala sam se je li sve u redu,” kazala je Marija.
U Hrvatskoj, mnogi roditelji poput Marije i Ivana, suočavaju se s ovakvim pitanjima. Kada djeca ne rastu prema očekivanjima, prva pomisao često je da postoji neki zdravstveni problem. Međutim, stručnjaci upozoravaju da postoje različiti faktori koji mogu utjecati na rast djeteta.
Genetika je ključ, ali nije jedini faktor
Primarno, genetika igra veliku ulogu u određivanju visine. Međutim, rast djeteta ne ovisi samo o genima roditelja. Dr. Ana Petrović, pedijatar i specijalist endokrinologije u Dječjoj bolnici Zagreb, objašnjava:
“Iako genetika ima značajan utjecaj, okolišni faktori poput prehrane, razine fizičke aktivnosti i općeg zdravlja također su izuzetno važni. Neka djeca, unatoč visokim roditeljima, mogu naslijediti gene iz šire obitelji koji utječu na niži rast.”
Uz genetiku, određeni medicinski uvjeti mogu utjecati na rast. Nedostatak hormona rasta, hipotireoza (smanjena funkcija štitnjače), kronične bolesti ili neki oblici bolesti kostiju mogu biti odgovorni za usporen rast. Stoga je važno da roditelji, ako primijete usporen rast, potraže savjet stručnjaka.
Pubertet – ključna faza rasta
Pubertet je vrijeme kada većina djece doživljava ubrzan rast. Međutim, tempo i trajanje rasta mogu se značajno razlikovati. Neka djeca započnu pubertet kasnije ili imaju sporiji početak, što može privremeno stvoriti dojam da zaostaju za vršnjacima.
“Postoji fenomen koji nazivamo ‘kasnim procvatom’, gdje djeca koja kasnije uđu u pubertet dožive značajan rast tek u kasnijoj fazi,” kaže dr. Petrović. “To može izazvati zabrinutost kod roditelja, ali često se radi o prirodnom procesu”.
Što roditelji mogu učiniti?
Roditelji koji su zabrinuti za rast svog djeteta trebali bi se konzultirati s pedijatrom. Liječnik može preporučiti niz testova, uključujući analizu hormona rasta, rendgensko snimanje kostiju i genetsko testiranje, kako bi se utvrdio uzrok usporenog rasta.
Ako se ustanovi da postoji medicinski problem, rana dijagnoza i liječenje mogu biti ključni za postizanje normalnog rasta. U slučajevima kada je usporen rast posljedica genetskih ili okolišnih faktora, savjeti o pravilnoj prehrani, tjelovježbi i općem zdravlju mogu pomoći djetetu da iskoristi svoj puni potencijal.
Iako može biti zabrinjavajuće kada dijete ne raste prema očekivanjima, važno je shvatiti da je svaki slučaj individualan. Uz podršku stručnjaka i pravovremenu reakciju, mnoge djece će na kraju dostići visinu koja je prirodna za njih. Kao roditelji, najvažnije je osigurati djetetu podršku i ljubav, bez obzira na tjelesne karakteristike.
“Na kraju, najvažnije je da Ivan bude zdrav i sretan,” zaključuje Marija, dodajući da su ona i njen suprug spremni poduzeti sve potrebno kako bi njihovo dijete imalo najbolji mogući početak u životu.
Foto / Screenshot
