Ivana Purkić : u Parizu dati ću sve od sebe

Pričali smo sa paraatletičarkom Ivanom Purkić, članicom AKOSI Vinkovci koja se trenutno nalazi u Medlinu na priprema uoči nastupa na Paraathletics World Champhionships 2023 koje će se održati u Parizu za koji dan.

Kako izgledaju vaše pripreme za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u bacanju diska u Parizu?

Ovo su moje prve pripreme za tako veliko natjecanje. Mogu reći da su vrlo opuštene, radimo na održavanju snage, usavršavamo tehniku bacanja diska, ali prvenstveno se opuštamo i psihički pripremamo za ono što slijedi.

Koliko dugo ste već uključeni u paraatletiku i kako ste se počeli baviti bacanjem diska?

U paraatletiku sam se uključila sada već davne 2019.godine na nagovor mog prvog sada već bivšeg trenera Petra Klašnje. Htjela sam samo pokušati i prvenstveno sam u ovo ušla radi tada poprilično narušenog zdravstvenog stanja. Počela sam u kategoriji F46 i 2 godine bacala koplje. Kada je u klub došao moj sadašnji trener Marko Leovac promijenili su mi kategoriju jer je on primjetio da je uz lijevu ruku i moja lijeva noga “oštećena”. Na osnovu mojih nalaza, promijenili su mi kategoriju u F38 i tada sam prvi puta u ruke uzela disk (31.siječanj 2022.)

Koje vrste odricanja i posvećenosti zahtijeva vaša priprema za natjecanja na međunarodnoj razini?

Ukoliko želite uspjeti u ovom sportu, morate se odreći svega. Pri tom mislim da sportaš na ovoj razini nema puno vremena za druženja, izlaske i sl.posebno ako uz to još ima smjenu koju mora odraditi. Odrekla sam se puno loših navika, promijenila prehranu, uzela jaaakooo puno dana neplaćenog dopusta, druženja svela na minumum svakog minimuma i posvetila se ovome cijelim srcem.Puno je tu svega, nebih ulazila u detalje.

Kako usklađujete obiteljske obaveze i posao s zahtjevima vašeg paraatletskog treninga?

Izuzetno je teško biti žena koja je u braku, zaposlena na puno radno vrijeme i uz to sve sportaš.Pokušavam uskladiti koliko god je moguće, ali jako je teško!No, ako se nečemu predaš, u nešto vjeruješ guraš dalje i ideš svojim putem bez obzira koliko to bude teško, isplačeš i ideš dalje!

Koji su izazovi s kojima se susrećete kao žena u paraatletici?

Pa iskreno, teško je biti žena u paraatletici. Dokaz toga je i to što nas u Hrvatskoj ima zaista malo. Izazova kao žena, ako pri tome mislite da je ženama teže, nema. Naša paraatletika ima ono nešto, ima dušu i prihvaćamo jedni druge na najbolji mogući način. Međusobno si pomažemo i bodrimo jedni druge jer na kraju ovo je PARAATLETIKA, valjda smo svjesni da svatko od nas ima tu svoju neku borbu sa samim sobom i svojom invalidnošću i onda dišemo kao jedno.

Koliko je važan timski rad i podrška vaših trenera i suradnika u vašem uspjehu?

Odnos trenera i sportaša je vrlo važan. Recimo, Marko i ja imamo fantastičan, prijateljski odnos. Ima dana kada se svađamo, ima dana kada se smijemo.. ali ono najbitnije, ima dana kada ja sumnjam u sebe, a on bude onaj vjetar u leđa koji kaže:”Znaš da si najbolja! Ako netko baca par metara više, ti moraš znati da ju možeš prebacit! Ja vjerujem u tebe, moraš i ti sama vjerovati u sebe! Najbolja si, zapamti to!”

Koja su vaša očekivanja i ciljevi na nadolazećem Svjetskom prvenstvu?

Nemam očekivanja, ovo je sport u kojem se često iznenadimo. Dat ću sve od sebe, pa kako bude! Idemo srcem i samo opušteno i jako!

Kako se nosite s pritiskom natjecanja i kako se pripremate za velike događaje poput Svjetskog prvenstva?

Moram biti iskrena da i nemam neki veliki pritisak trenutno, ali mislim da će polako doći kako se prvenstvo bude bližilo. Pripremam se kroz razgovore s mojim najmilijima i trenerom. Smirujem se molitvom i to je to!

Koje su najveće lekcije koje ste naučili iz paraatletike i kako su vas oblikovale kao osobu?

Ovo je jedan poseban kutak svemira u kojem zapravo ljudi mogu jako puno naučiti. Naučila sam da se svatko od nas iz dana u dan bori sa svojom invalidnošću. Svi smo različiti, a zapravo svi isti. Shvatila sam da nas naše invalidnosti kolike god one bile čine jačima, tjeraju nas da se borimo i guramo iz dana u dan. Sa osmjehom na licu, naravno. Bez obzira na naša oštećenja mi smo zapravo pozitivni, optimistični i zabavni.. 😉

Kako biste potaknuli druge žene da se uključe u paraatletiku i slijede svoje sportske snove?

Teško je nekoga potaknuti, posebno nekoga tko se nikada nije bavio sportom. Moje osobno mišljenje je da je samo nebo granica, kako meni, tako i drugima. Svima bih savjetovala da pokušaju, ako imaju želju. U Hrvatskoj zaista ima trenera koji žive svoj posao i svaka žena koja se dvoumi, neka odluči, pokuša, da sve od sebe i sigurno će uspjeti… “Hej, žena si, možeš sve!!

Kako vam fizička aktivnost i sportska karijera pomažu u održavanju ravnoteže i mentalnog zdravlja?

Jako dobro pitanje. Ima recimo dana kada sam umorna (što od posla, što od obiteljskih obveza ), jednostavno u glavi mi nastane kaos, nakupi se svega.Jednim kvalitetno odrađenim treningom, osjećam se puno bolje, psihički se olakšam. Pomaže sport kod mentalnog zdravlja, razbistri misli, očisti um..

Kako se pripremate psihološki za natjecanja i kako se nosite s nervozom i pritiskom?

Razgovor s trenerom mi uvijek sve olakša, a trema kao trema.. poseban je osjećaj obući dres reprezentacije i u njemu nastupati. Nosi to svoju neku težinu i odgovornost..ali što više natjecanja odradim, svako iduće je lakše..

Koje su najveće prepreke s kojima ste se susreli na putu do Svjetskog prvenstva i kako ste ih prevladali?

Najveća prepreka je manjak sredstava, u svakom smislu te riječi.

Kako se osjećate kada predstavljate svoju zemlju na međunarodnoj razini i kakav osjećaj postignuća doživljavate?

Kao što sam već rekla, taj dres ima svoju težinu i svoju odgovornost, ali istovremeno osjećaj ponosa dok ga nosite je nemjerljiv.

Kako biste opisali podršku koju dobivate od svoje obitelji, prijatelja i zajednice u vašem sportskom putovanju?

Imam punupodršku svojih prijatelja, svoje obitelji, oni uvijek srcem navijaju. Što se tiče zajednice, slušajući neke ljude, mislila sam da će mi sva vrata biti zatvorena, ali nisu. Već kada ste to pitali, ovim putem željela bih se zahvaliti Zara fitness centru u Vinkovcima koji su mi omogućili besplatnu članarinu, koji su uz mene od samog početka. Također se zahvaljujem gradu Vinkovcima i gradonačelniku Ivanu Bosančiću i VSŽ i županu Damiru Dekaniću koji su prepoznali moj trud i rad i omogućili mi kupnju suplemenata i prijeko potrebne opreme. Na kraju, ali ne manje važnima zahvaljujem se općini Nijemci, firmama Magalia, Izolacija Kristić, Grad Export i ljekarni Šibalić na njihovim donacijama koje su uložili kako bi moj rad bio što bolji i kvalitetniji.

Koje su najvažnije vrijednosti koje ste naučili kroz svoje iskustvo u paraatletici?

Prijateljstva!

Koje su vaše omiljene tehnike ili strategije koje primjenjujete tijekom natjecanja u bacanju diska?

Nema tu puno mudrovanja i različitih tehnika. To je Markov posao, ja samo radim što mi se kaže i očito da to dobro funkcionira. 😊

Kako se pripremate za potencijalne ozljede ili izazove koji se mogu pojaviti tijekom treninga ili natjecanja?

Ne razmišljam previše o ozljedama. Ukoliko me nešto zaboli, prekidamo trening, imamo dan odmora, Marko savjetuje kako da to saniram i sutra nastavljamo kao da ničega nije bilo.

Koji su vaši dugoročni ciljevi u paraatletici i što biste voljeli postići u budućnosti?

Cilj za iduću godinu mi je Svjetsko prvenstvo u Kobeu, Japan i POI u Parizu.A što se tiče dugoročnog, želim biti svjetska prvakinja u bacanju diska u kategoriji F37/F38 i znam da ću to kad tad ostvariti!! 😉😊

Sretno Ivana !