Breaking News
Početna / Događanja / Promo / Fakultetsko obrazovanje – teorija i praksa

Fakultetsko obrazovanje – teorija i praksa

Kolumna / Antonio Anić

Kako nas uče na fakultetu: teorija nasuprot razumijevanju u području kineziologije i fizioterapije

Obrazovni sustavi diljem svijeta oblikuju buduće stručnjake, uključujući kineziologe i fizioterapeute, oslanjajući se na strogo strukturirane kurikulume i provjereno teorijsko znanje. No, često se postavlja pitanje koliko nas fakulteti zapravo pripremaju za stvarni svijet i svakodnevne izazove koje susrećemo u praksi. Pitanje koje se često nameće jest koliko se usmjerenost na teoriju doista prenosi u praksu i stvarno razumijevanje suštine onoga što radimo.

Teorijsko znanje: temelj, ali ne i kraj priče

Fakulteti su u osnovi orijentirani na teorijsko znanje. Studenti kineziologije i fizioterapije uče anatomske strukture, biomehaniku, fiziološke procese i principe rehabilitacije, no često se to znanje prenosi na način koji se fokusira na memoriranje činjenica umjesto na dublje razumijevanje. Ključni problem ovakvog pristupa jest da mnogi studenti, iako uspješno polože ispite, zapravo ne znaju odgovoriti na pitanje “zašto” iza određenih terapijskih postupaka ili vježbi.

Primjerice, student može znati kako provesti mobilizaciju zgloba ili primijeniti određenu vježbu za jačanje kvadricepsa, ali ne nužno razumije zbog čega ta specifična tehnika djeluje na određeno tkivo ili kako točno utječe na oporavak pacijenta. Bez dubljeg razumijevanja, taj student može biti ograničen u prilagodbi svojih postupaka individualnim potrebama pacijenata, što je u praksi ključno.

Uloga profesora i njihovog praktičnog iskustva

Velik dio problema leži u načinu na koji se predavanja provode. Profesori koji nemaju praktično iskustvo često se drže striktno teorije jer im nedostaje osobni uvid u rad sa stvarnim pacijentima. Njihova predavanja mogu biti izrazito akademska, usmjerena na faktografsko znanje, bez nužnog povezivanja teorijskih informacija s praktičnom primjenom. Studenti tada dobivaju informacije bez dubljeg konteksta i svrhe.

Kada profesor, koji nikada nije radio u stvarnim kliničkim ili sportskim uvjetima, prenosi informacije, često je teško razumjeti kako se ono što učimo može primijeniti u stvarnom svijetu. Studenti mogu osjećati da su preplavljeni podacima, ali bez jasne slike o tome kako to znanje koristiti u praksi.

S druge strane, profesori koji dolaze iz prakse i imaju iskustvo u radu s pacijentima ili sportašima često donose dragocjene uvide i konkretne primjere iz stvarnih situacija. Oni mogu objasniti ne samo što treba raditi, nego i zašto je to važno. Takvi profesori mogu prenijeti važnost kritičkog razmišljanja, prilagodljivosti i individualnog pristupa pacijentima.

Kako usvojiti stvarno razumijevanje učenja

Za kvalitetno obrazovanje u području kineziologije i fizioterapije potrebno je više od pukog usvajanja teorije – ključno je razumjeti poveznicu između teorijskog znanja i praktične primjene. U tom kontekstu, važno je poticati studente da se pitaju “zašto” iza svakog koncepta, tehnike ili vježbe.

Jedan od načina za poticanje ovakvog pristupa je uvođenje problem-based learning (PBL) metoda u nastavu, gdje se studenti suočavaju sa stvarnim slučajevima i moraju primijeniti stečeno znanje kako bi riješili problem. Ovakav način učenja pomaže studentima da bolje razumiju povezanost teorije i prakse te potiče razvoj kritičkog mišljenja.

Prijedlozi za poboljšanje sustava obrazovanja

1. Uvođenje više prakse: Fakulteti bi trebali omogućiti više prakse tijekom studija, ne samo kroz kraće stažiranje, već i kroz kontinuiranu suradnju sa sportskim klubovima, rehabilitacijskim centrima i bolnicama.

2. Integracija stručnjaka iz prakse: Pozivanje gostujućih predavača iz područja sportske rehabilitacije, manualne terapije i drugih specijalizacija može omogućiti studentima da dobiju uvid iz prve ruke.

3. Evaluacija nastavnog plana: Potrebno je redovito provoditi evaluacije nastavnih planova kako bi se osiguralo da oni prate nove trendove i otkrića u praksi.

4. Razvijanje kritičkog mišljenja: Studente treba poticati da propitkuju metode koje uče i razumiju zašto nešto djeluje, umjesto da samo prihvaćaju informacije.

Kineziologija i fizioterapija zahtijevaju dublje razumijevanje ljudskog tijela, pokreta i rehabilitacijskih procesa. Na fakultetima je ključno razvijati ne samo znanje, već i sposobnost kritičkog razmišljanja i prilagodljivosti u radu s različitim pacijentima i situacijama. Bez odgovora na pitanje “zašto” te bez povezivanja teorije s praksom, mladi stručnjaci riskiraju biti nespremni za stvarne izazove u svojoj karijeri.

Stoga je ključno uvesti promjene koje će usmjeriti obrazovanje prema stjecanju praktičnih vještina i razumijevanju suštine onoga što radimo, jer tek tada možemo postati istinski kompetentni stručnjaci koji zaista razumiju kako pomoći svojim pacijentima.

Razvijanje kritičkog mišljenja kod studenata: kako i zašto propitivati metode koje učimo

Razvijanje kritičkog mišljenja u području kineziologije i fizioterapije jedan je od najvažnijih ciljeva obrazovanja. To ne znači samo znati teorijske činjenice ili slijediti upute, već razumjeti razloge iza metoda i tehnika koje koristimo. Kada kažemo da studenti trebaju propitivati metode koje uče, to znači da ne bi trebali samo pasivno prihvaćati informacije, već aktivno istraživati i razumjeti zašto se nešto radi na određeni način.

No, što to zapravo znači?

I kako studenti to mogu praktično primijeniti?

Što znači “kritičko mišljenje”?

Kritičko mišljenje je sposobnost objektivnog analiziranja informacija, postavljanja pravih pitanja i donošenja informiranih zaključaka. U području fizioterapije i kineziologije, to znači da student ne prihvaća slijepo ono što je pročitao u knjizi ili čuo na predavanju, već se pita:

Zašto koristimo ovu tehniku?

Kako ova metoda djeluje na tijelo?

Postoji li drugačiji način koji bi bio jednako učinkovit ili čak bolji?

Što kažu najnovija istraživanja?

Zašto je kritičko mišljenje važno?

U stvarnoj praksi, svaka osoba je jedinstvena, a tehnike koje djeluju kod jednog pacijenta možda neće biti učinkovite kod drugog. Ako ste samo naučili određenu metodu bez razumijevanja zašto funkcionira, mogli biste se naći u situaciji gdje ne znate kako prilagoditi svoj pristup kada stvari ne idu prema planu.

Kritičko mišljenje omogućava vam da budete fleksibilni i prilagodljivi, a to su ključne vještine za kvalitetnog fizioterapeuta. Kako studenti mogu razvijati kritičko mišljenje: jednostavni načini

Da bismo olakšali razumijevanje, evo nekoliko jednostavnih načina kako studenti mogu razvijati kritičko mišljenje tijekom studija.

1. Postavljajte pitanja

Kada učite novu tehniku ili teoriju, uvijek se zapitajte: “Zašto je to tako?”. Primjerice, ako vam profesor kaže da se određena vježba koristi za jačanje gluteusa, zapitajte se zašto baš ta vježba djeluje na te mišiće, a ne neka druga. Nakon što pročitate neki članak ili udžbenik, pokušajte sažeti u nekoliko rečenica zašto ta informacija ima smisla i kako bi se mogla primijeniti u stvarnim slučajevima.

2. Simulirajte stvarne slučajeve

Ako učite tehniku rehabilitacije, zamislite kako biste je koristili na stvarnom pacijentu. Što biste učinili ako tehnika ne daje očekivane rezultate? Što biste mogli promijeniti ili prilagoditi? Zajedno s kolegama pokušajte rješavati konkretne slučajeve (čak i hipotetske). Raspravljajte o različitim pristupima i argumentirajte svoje odluke.

3. Tražite različite izvore informacija

Nemojte se oslanjati samo na udžbenike ili predavanja. Potražite najnovija istraživanja, članke i studije. Možete čak provjeriti različite izvore za istu tehniku i vidjeti imaju li različite pristupe ili mišljenja. Usporedite ono što ste naučili u teoriji s onim što profesionalci rade u praksi. Ako postoji razlika, istražite zašto je tako.

4. Preispitujte vlastite pretpostavke

Kada imate određeno mišljenje ili pristup, pitajte se: “Što ako griješim?”. Ovaj pristup pomaže u prepoznavanju mogućih pogrešaka i potiče dublje razumijevanje. Na primjer, ako vjerujete da je neka tehnika najbolja za liječenje ozljeda koljena, istražite i druge pristupe i vidite zašto bi neki terapeuti odabrali drugačiji put.

5. Reflektirajte nakon prakse ili vježbi

Nakon što provedete neku tehniku ili vježbu, zabilježite što ste primijetili. Što je funkcioniralo, a što nije? Zašto?

Ovo je posebno korisno tijekom prakse ili stažiranja. Razmišljanje o stvarnim iskustvima pomaže vam da bolje razumijete povezanost između teorije i stvarnih situacija. Razvijanje kritičkog mišljenja ključno je za buduće kineziologe i fizioterapeute jer osigurava ne samo bolje razumijevanje teorije, već i sposobnost prilagodbe u stvarnim situacijama.

Propitivanje metoda koje učimo nije znak sumnje u znanje koje nam se prenosi, već način da ga dublje razumijemo i primijenimo na učinkovitiji način.

Zapamtite: Nemojte se zadovoljiti time da znate što radite — nastojte razumjeti zašto to radite. Jer upravo to “zašto” čini razliku između prosječnog i izvrsnog terapeuta.

Antonio Anić

Nađi nas i na Facebooku!

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top