Dječji vrtić Privlaka uvodi inovativni projekt pod nazivom “Živimo zajedno, ali s razlikama”, koji ima za cilj poticati društvenu i ljudsko-pravnu dimenziju građanskog odgoja i obrazovanja među djecom u dobi od 3-4 godine. Odgojna skupina će biti vođena odgojiteljicom Ivanom Purkić, koja će zajedno s kolegicom K. Topčić i ravnateljicom K. Alić biti ključni sudionici ovog projekta.Projekt će i druge relevantne dionike poput AKOSI Vinkovci, UOSI Zrno te udrugu TRN, koji će pružiti podršku i stručno znanje kako bi se osiguralo uspješno provođenje aktivnosti. Kroz ovaj projekt, djeca će biti potaknuta na razumijevanje važnosti zajedništva i prihvaćanja različitosti, što će doprinijeti njihovom emocionalnom i socijalnom razvoju.Ovaj inovativni projekt obećava pozitivan utjecaj na djecu u vrtiću Privlaka te na razvoj građanskog odgoja i obrazovanja u zajednici.
Kompetencije koje su razvijane u projektu: • dijete aktivno istražuje i uočava ono što ga okružuje • suradnja s drugom djecu u skupini • stvaranje pozitivne slike o sebi te jačanje samopouzdanja • usvajanje lijepog i kulturnog ponašanja dok smo među osobama s invaliditetom • sposobno je preuzeti inicijativu kreativno rješavati .
Ciljevi projekta: Proširiti dječju spoznaju o osobama s invaliditetom i poteškoćama, njihovim mogućnostima i postignućima.
Očekivani ishodi:
• Surađuje s drugom djecom • Aktivno se uključuje u aktivnost • postavlja pitanja
• zna kontrolirati emocije i uspostaviti emocionalnu stabilnost
• radi u timu, surađuje
• uvažava različite sposobnosti
• prihvaća tuđe ideje i misli -Prihvaćanje različitosti
-Spremnost na pomoć drugome -Pružanje podrške osobama s invaliditetom Izvori i poticaji: humanitarni božićni sajam, odgojitelj s invaliditetom .
Tijek projekta:
Kroz ovaj projekt djeca su na neki način mogla usporediti svoj život sa životom OSI, te koliko je zapravo teško biti osoba s invaliditetom.
Projekt se provodio u srednjoj mješovitoj skupini, odnosno raspon godina u skupinije od 3-5. Projekt smo započeli razgovorom o osobama s invaliditetom, što znaju o njima, koje vrste invaliditeta postoje, i sli. Kroz različita poticajna pitanja, primijetili smo da djeca zapravo ne znaju puno o takvoj problematici, te da se s tim nemaju baš prilike susretati. Stoga smo odlučili, na djeci prihvatljiv, način uhvatiti se u koštac s ovom temom.
U SDB donijeli smo razna ortopedska pomagala kao što su štake, hodalica, invalidska kolica i sl., kutić predčitalačkih aktivnosti opremili smo raznim slikovnicama koje govore o OSI, te slikovnice pisane Brailleovom abecedom.
Nakon razgovora i poticajnih pitanja, krenuli smo sa „osnovnim“ aktivnostima i problemima slijepih osoba. Djeca su s povezom na očima jela pahuljice i mazala kruh i čitala slikovnice pisane Brailleovom abecedom. Aktivnosti su uspješno provedene i potaknule su kod djece veliku zainteresiranost, te u potpunosti okupirale dječju pažnju.
Svi su htjeli sudjelovati. Nekoliko djece nije htjelo početi jesti s povezom na očima, bez obzira što smo razgovarali prethodno o tome zaključili da je izuzetno teško biti slijep.
Isto tako je bilo i sa mazanjem kruha, a za knjigu su zaključili da je zanimljiva jer ima puno „točkica“. S povezom na očima snalazili su se u prostoru i odlično odradili aktivnost. Slijedeće aktivnosti bile su nam vezane za gluhonijemost.
Djeca su imala čepiće za uši, ali budući da nisu navikli na to, stalno su ih skidali. Uporno su ponavljali da ne čuju prijatelje. Uz aktivnost sa čepićima, imali smo i „tečaj“ znakovnog jezika od kojeg su djeca usvojila pokrete za riječi; mama, tata, beba, žuta, crvena i plava. Djeca su kroz nekoliko različitih aktivnosti iskusila kako je osobama koje nemaju neke od udova.
Vezali smo jednu po jednu ruku i pokušavali raditi svakodnevne aktivnosti poput svlačenja/oblačenja, korištenja čaše.. a zatim smo zavezali obje ruke i okušali se u slikanju/crtanju.
Aktivnosti su kod djece privlačile puno pažnje, bili su koncentrirani i izuzetno uspješni bez obzira koliko im je teško bilo. Kako smo vezali gornje ekstremitete, tako smo i donje. Djeca su pokušavala hodati uz pomoć ortopedskih pomagala i bili vrlo vješti bez obzira što su sva pomagala visoka. Uz razgovor, slikovnice i obilježavanje pojedinih međunarodnih i svjetskih dana, obuhvatili smo i OSI s intelektualnim poteškoćama, cerebralnom paralizom, Downovim sindromom i sve ono što nismo mogli „oponašati“.
U veljači smo obilježili „Dan crvenih haljina“ kao podršku svim ženama oboljelim od moždanih udara.
U istom mjesecu obilježili smo i međunarodni dan rijetkih bolesti. U ožujku smo obilježili svjetski dan Down sindroma, a u svibnju svjetski dan Moyamoya bolesti.
U sklopu projekta posjetili smo Atletski klub osoba s invaliditetom Vinkovci gdje su djeca mogla vidjeti u kojim se disciplinama natječu paraatletičari, te kako i što bacaju osobe koje su u invalidskim kolicima.
Tako su djeca vidjela kuglu, koplje, disk i posebnu paraatletsku disciplinu-čunj. Također su se mogli upoznati sa bacačkom stolicom, te se okušati u bacanjima.
Djeca su usvojila i recitaciju pod nazivom „Živimo zajedno, ali s razlikama“ i često ju ponavljaju i prisjećaju se svih aktivnosti odrađenih kroz projekt. Ostvareni ishodi: • Djeca prihvaćaju različitosti • Suosjećaju s drugima • Razvili su osjećaj empatije Razdoblje u kojem je projekt trajao: od siječnja do svibnja 2023.
Foto / Ivana Purkić
