Obitelj.HR Portal za cijelu obitelj
Naša najpoznatija Influencerica Ella Dvornik na svom Instagram profilu čestitala je rođendan svim ljudima koji danas slave rođendan,tako i svom ocu Dini ;Sretan rođendan svima koji danas slave i mom tati koji bi danas slavio 58 .Uz dvije fotografije na koje se nemože ostati malodušan.Te fotografije su dokaz da je baš Ella čista slika i dite svog oca.
Podsjetimo se :
Dino Dvornik (Split, 20. kolovoza1964. – Zagreb, 7. rujna2008.) bio je hrvatskiglazbenik, pjevač, skladatelj, tekstopisac, aranžer, producent, glumac i reality zvijezda. Jedan je od najvećih predstavnika hrvatske glazbene umjetnosti te ga glazbeni stručnjaci s pravom smatraju jednim od najtalentiranijih glazbenika s ovih prostora. Poznat je bio po izvornoj mješavini različitih glazbenih žanrova, unikatnoj i ekscentričnoj scenskoj pojavi, energičnim nastupima, izvrsnim plesnim pokretima te izraženim vokalnim sposobnostima. Drugi je sin poznatog glumca Borisa Dvornika, koji je preminuo u ožujku2008. godine. Za života je četiri puta dobio prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, a posmrtno osam puta. Dva Porina dobiva 1996. godine za skladbuAfrika, za hit godine i najbolji aranžman, 1998. godine osvaja Porina za albumEnfant terrible, za najbolju produkciju i 1999. godine dobiva Porina za album Vidi ove pisme…, za najbolji kompilacijski album. Glumio je u seriji Naše malo misto, a nakon toga u još nekoliko dječjih filmova i serija. Također, glumio je i u filmu Ta divna splitska noć gdje tumači samoga sebe. U kolovozu1989. godine ženi se s Danijelom Kuljiš i s njom dobiva kćer Ellu.
Dino je već od samih početaka imao svoju viziju glazbe, ali je tada bio neshvaćen od diskografskih kuća. Bio je vrlo ustrajan i tokom sljedećih pet godina bavi se instrumentalnom glazbom, skladanjem i jedno vrijeme boravi u Londonu. Svoja prva djela Dino je snimao kod Nenada Vilovića, koji mu je ustupio svoj glazbeni studio. U to vrijeme s njim su u studiju radili Goran Kralj, Dragan Lukić Luky i Zlatan Stipišić Gibonni.
Godine 1988. kao debitant nastupa na Zagrebačkom festivalu, sa skladbom “Tebi pripadam” i dobiva nagradu stručnog žirija za najbolju skladbu i kao novo glazbeno ime.[4] Na sceni se suprotno tradiciji, pojavio s pratećim sastavom i ponudio modernu produkciju i funky zvuk, koji je tada bio mnogo prihvatljiviji nego početkom ’80-ih. Sve ovo mu je otvorilo vrata diskografije i Dino počinje raditi na materijalu za svoj prvi studijski album.
Godine 1989. tadašnja diskografska kuća Jugoton (danas Croatia Records), objavljuje njegov prvi studijski album Dino Dvornik, na kojemu je Dino radio glazbu, aranžmane, produkciju, svirao klavijature i udaraljke, dok je tekstove napisao Goran Kralj i Zlatan Stipišić Gibonni, Na albumu se nalazi nekoliko veliki uspješnica, od kojih je skladba “Zašto praviš slona od mene”, za koju je tekst napisao Zlatan Stipišić Gibonni, doživjela veliki uspjeh. Tu su još također i hitovi “Tebi pripadam”, “Ljubav se zove imenom tvojim” i “Ti si mi u mislima”. Album je postao vrlo popularan kod publike i prodaja mu je narasla do 750.000 prodanih primjeraka. Dino je modernu domaću glazbu uveo u diskoteke, gdje je vladala strana glazba, a prije njega to je uspjelo samo Oliveru Mandiću, kojeg je Dino neizmjerno cijenio kao glazbenika. Ovakvim raspletom događaja, ostvarila mu se želja iz mladosti i uspijeva popularizirati funky glazbu na prostoru bivše Jugoslavije, što je započeo sa svojim bratom Deanom i Kineskim zidom.
Godine 1990. diskografska kuća Jugoton izdaje njegov drugi studijski album Kreativni nered, koji je radio pod velikim pritiskom, jer je trebao opravdati prvi album na kojemu su sve skladbe bili hitovi. Materijal se snimao u studijima “Lisinski” u Zagrebu i “Vilović” u Splitu. Tekstove za skladbe potpisuju Zlatan Stipišić Gibonni, Rambo Amadeus i novinar Ozren Kanceljak, a u studiju gostuju Neno Belan i Dragan Lukić Luky. Album donosi nekoliko uspješnica, a najpoznatiju među njima “Jače manijače“, osmislio je Rambo Amadeus, kojemu je Dino gostovao na njegovom albumu iz 1989. g. Hoćemo Gusle!. Ista skladba, snimljena je na maksi singlu i podijeljen je po diskotekama širom bivše Jugoslavije, gdje je bila odlično prihvaćena. Nakon objavljivanja albuma, krenuo je na promotivnu turneju s članovima sastava Jet Set iz Zadra, a prvi koncert bio je u Domu sportova u Zagrebu. Dan prije koncerta, rodila mu se kćer Ella (23. prosinca 1990.), što je dodatno osnažilo njegove emocije tako da je na sceni bio pun emocija i sreće.Pri samome kraju, turneja se prekida radi političke situacije u zemlji i početkom raspadanja tadašnje Države Jugoslavije. Domovinski rat i raspad Jugoslavije, utjecali su na daljnji rad njegove glazbene karijere.
Godine 1993. diskografska kuća Croatia Records, objavljuje njegov treći studijski album Priroda i društvo. Materijal je rađen pod utjecajem tehno glazbe, koja se tek pojavljivala u Hrvatskoj. Dino se na ovome albumu prvi puta bavi ozbiljnim životnim temama, što je opisano u skladbama “Split Junkie”, “Extasy”, “Ying & Yang” i “The Return of a Man With a Rubber Brain”. Dino je zbog rata, pritiska i ostalih problema pao u depresiju, što je rezultiralo teškom ovisnošću o drogama. Neko vrijeme ne radi ništa i vrlo brzo biva zaboravljen od medija i glazbenoga svijeta. Ipak 1995. godine vraća se u sam vrh hrvatske glazbene scene, objavivši maksi singl Afrika, na kojemu se uz naslovnu skladbu nalazi i skladba “Žigolo”. “Afrika” postaje uspješnicom #1, potiskuje svu domaću glazbu te nameće novi ritam i produkciju. Za tu skladbu 1996. godine, dobiva prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu Porin, u kategoriji hit godine i najbolji aranžman. Konkurencija za hit godine bila je i skladba “Ništa kontra Splita”, od Nenada Vilovića, koju je Dino izveo na Splitskom festivalu i osvojio prvo mjesto. Ova skladba postaje neslužbenom himnom grada Splita, a u Hrvatskoj je prihvaćena i kod šire publike.
Godine 1995. diskografska kuća Croatia Records objavljuje njegov jedini live album Live In München, a snimljen je na koncertu u Münchenu. Sastav koji ga je pratio bili su članovi funk sastava Songkillers. Live In München proglašen je jednim od najboljih live albuma objavljenih u hrvatskoj diskografiji.[6]
Godine 1997. diskografska kuća Croatia Records objavljuje njegov četvrti studijski album Enfant terrible, koji govori o njegovom životu. Materijal na albumu uz poznate plesne zvukove, donosi i neke novosti za koje se Dino opredijelio u skladbama “Male noćne orgulje na plin (a capella)” i “La Baraka Blues Mravac, Gonzo…”. Kao gosti na albumu sudjeluju Davor Gobac, Marijan Ban, Stjepan “Jimmy” Stanić, Songkillersi i drugi. Skladba “Điha, điha”, postaje veliki hit i obilježava ovaj album. Za ovaj album, u kategoriji produkcije, 1998. godine, Dino Dvornik također dobiva prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu, Porin.
Godine 1998. diskografska kuća Croatia Records objavljuje njegov kompilacijski album Vidi ove pisme. Na materijalu se nalazi sedamnaest Dinovih uspješnica po njegovom izboru, bio je najprodavaniji album godine i 1999. dobio je prestižnu diskografsku nagradu Porin za najbolju kompilaciju godine.
Godine 1999. diskografska kuća Croatia Records objavljuje njegov peti studijski album Big Mamma, najlošije Dvornikovo izdanje, ne bilježi veći uspjeh na hrvatskoj glazbenoj sceni i kritičari mu daju lošu ocjenu. Nedostatak velikog hita, kakav se od Dina očekivao, dao je ukupnu ocjenu albumu, koji je bio vrlo dobro napravljen, ali bez karakterističnih stilova koji su obilježavali Dina Dvornika.
Godine 2000. dobio je nagradu diskografske kuće Croatia Records, “Zlatnu pticu”, za prodaju više od 100 000 nosača zvuka u razdoblju od 1991. do 2000. godine. Također, u diskografskoj kući Croatia Records radio je kao urednik za domaću glazbu.
Godine 2001. zbog nesuglasica napušta diskografsku kuću Croatia Records te potpisuje ekskluzivan ugovor za diskografsku kuću Orfej u vlasništvu HRT-a.
Godine 2002. diskografska kuća Orfej objavljuje njegov šesti studijski album Svicky.[7] Album je sniman u Zagrebu u studiju Davorina Ilića koji je i ranije surađivao s Dinom Dvornikom i nastao je za osam mjeseci. Sve skladbe potpisuje Dino Dvornik, a na materijalu gostuju još i Igor Geržina (saksofon), Mladen Baučić – Baucho (saksofon), Vanda Winter (vokal). Nakon tog albuma Dino se okreće klupskoj glazbi i počeo je vježbati miksanje na gramofonima, kako bi se profilirao u DJ-a.
Godine 2005. odlučuje potpisati ugovor za diskografsku kuću Dancing Bear te RTL uz pomoć koji će objaviti svoj posljednji studijski album.
Godine 2008. diskografska kuća Dancing Bear objavljuje njegov sedmi studijski album Pandorina kutija. Planirano je da album izađe u listopadu ili studenome i Dino je od njega mnogo očekivao, međutim iznenadna smrt, spriječila je da doživi njegovo objavljivanje.Album Pandorina kutija je 2009. godine nagrađen s četiri Porina, a te je godine Dinu Dvorniku posmrtno dodijeljen i Porin za životno djelo.(wikipedia)
Foto /Ella Dvornik (instagram)
