Ispričat ćemo vam priču o hrabroj djevojčici po imenu Petra, kojoj je život priredio niz nesretnih događaja. Najveća želja joj je ponovno se sastati s mamom koju je rano izgubila. Ona je jedna od onih gotovo dodirljive dobrote, što svi koji znaju gledati srcem iščitaju čim ju vide. Ima najslađi rozi nosić, koji je uvijek topao, pa i u danima kada snijeg prekrije tlo. Tada voli tim istim nosićem hvatati pahulje i brojati koliko ih je uspjela dohvatiti. Njezine oči, one iz kojih se zrcali dragost, naglašene su najdužim trepavicama na svijetu. Korak joj je uvijek lak i nježna je poput jutarnje rose. Znatiželjna je i puna životne radosti. Sljedećih dana otkrivat ćemo vam malo po malo njezinu priču.
„Pomognite mi naći mamu. Ne znam mnogo reći o njoj jer smo premalo vremena provele zajedno. Sjećam se pjesme koju mi je pjevala. Imala je najljepši glas! Sve bih dala da me ta ista pjesma uspavljuje. Najveća radost bila mi je ušuškati se u njezinu zagrljaju i osjetiti njezinu toplinu, ali moja mama brzo je nestala. Nema je nigdje i ne mogu ju pronaći. Ne znam zašto bi me ostavila, ne znam što sam krivo napravila.
”Pratim i dijelim dalje priču o Petri
