Nakon Firence 1999., Kranja 2003. i Zagreba 2010., Barakude su izborile četvrto finale europskih prvenstava. U grandioznoj predstavi pred publikom koja je bila konstanti igrač više Hrvatske, naša je nacionalna momčad svladala Italiju 11:10 i ušla u finale. Nije poražena Italija, već je svladan aktualni svjetski doprvak u nadmetanju u kojem nije manjkalo obrata, uzbuđenja, trenutaka strepnje, veselja i na kraju opće radosti.
U potpuno izjednačenom susretu, pred 9.000 navijača u zaglušujućoj buci, Hrvatska i Italija su se uglavnom izmjenjivale u vodstvima, iako valja naglasiti da su Barakude bile te koje su u dva navrata vodili s 2 razlike (7:5 i 9:7 u trećoj četvrtini). No, kako rekosmo, suparnik Tuckovoj družini bio je ipak svjetski doprvak. Takvi ne odustaju, teško ih je impresionirati, još teže pobijediti. Osim ako se ne zovete – Hrvatska. Ako nemate Marka Bijača, čovjeka s čak 14 obrana; Jerka Marinića Kragića, četverostrukog strijelca, ali i Andriju Bašića koji je smjestio tri lopte u talijansku mrežu. Opet, kako ne apostrofirati učinak najmlađeg (Žuvele) i najstarijeg (Vrlića), odličnog Fatovića, te strijelca posljednjeg gola, iz peterca, Konstantina Harkova, 1.35 minuta prije kraja.
Još jednom – Hrvatska je u finalu Europskog prvenstva!!!
Finale je na rasporedu u subotu, 10. rujna od 20.30 sati, sučelice Hrvatskoj uplivat će Mađarska koja je malo prije našeg polufinala svladala svjetskog prvaka, Španjolsku 10:8.
—
Izjave
Ivica Tucak:
Ovo je jedan od najdražih rezultata u mojoj sportskoj karijeri, a bilo ih je puno. Puno pobjeda, puno velikih trenutaka. Ali ovako nešto učiniti, s ovoliko izmijenjenom momčadi na početku jednog novog ciklusa, ući u finale Europskog prvenstva i pred ovakvom divnom publikom… Ponosan sam na svoje momke, suradnike, na sve. Osjećam neizmjernu sreću, radost i ponos, ali veselja ima za samo sat-dva. Ne više. Zaključujemo ovu priču i idemo u finale. Želimo uzeti finale ovdje u Splitu.
Konstantin Harkov:
Zbog ovog sam došao. Igrati finala, osvajati medalje. Odlična utakmica, sjajna atmosfera. Peterac? Naravno, bio sam nervozan. Hvala Bogu da sam pogodio. Znam ja vratara Nicosiju, ali i on mene. Ovaj put sam ja pogodio odnosno bio bolji
Marko Bijač:
Iznimno teška utakmica u kojoj je bilo borbe za svaku loptu, za svaki blok, za svaki dio bazena. Baš iznimno teško. Poveli smo u par navrata 2 gola razlike, a oni bi izjednačavali. Pokazali su time koliko su sjajna momčad. Na kraju smo ostali mirniji, staloženiji u ključnim trenucima.
Jerko Marinić Kragić:
Prije početka Prvenstva je bilo možda i malo sumnje u nas, pitanja možemo li do četvrtfinala, a evo nas u finalu. Uz veliku smjenu generacija pokazali smo da smo jedna jako ozbiljna momčad.
Preuzeto /https://hvs.hr/
