Breaking News
Početna / Lifestile / Nataša Mihaljčišin:Kolekcija Fetiš

Nataša Mihaljčišin:Kolekcija Fetiš

Koliko god se moda činila, a zapravo dobrim dijelom i jest, instrument  diktiranog odnosa prema identitetu i tijelu, ona, istovremeno, predstavlja i polje izbora u kojemu se taj isti odnos može reanimirati na sasvim subverzivan način.

Što znači kako se baš u modnom okrilju najprovokativnije realizira odmak od ideološki konstruiranih identifikacija s represivno postavljenim društvenim ulogama i njima odgovarajućim stereotipima. Govorimo o teritoriju igre, poigravanja, eksperimenta i potrage za identitetima u kojima se zrcali naša unutarnja drama, naš unutarnji konflikt. Autor danas široko prihvaćene teorije o fluidnosti identiteta Z. Bauman je postavio tezu kako identitet nije, u nekom trenutku,  postao problemom nego je identitet sam po sebi problem- oduvijek!

U potrazi za izgubljenom slobodom od kulturološki nametnutih identiteta moda koristi fetiš kao magijski medij u kojem tijelo može nesputano uživati u svom željenom izboru. Isto tako se može i identificirati se s njim, što znači osjetiti se ritualno oslobođenim.  Ukoliko se moć fetiša uopće može dočarati relacijom dominacije nad nekim ili nečim,  makar se radilo o prividu kontrole, onda se njegova važnost, svakako,  potvrđuje u procesu tijekom kojeg se priča maskira u objekt.

O kakvoj se priči u kontekstu konstrukcije  ženstvenosti radi izazov je, kojim se feminizam bavi zazivajući odbacivanje nametnutih stereotipa ženske pojavnosti u erotskim transakcijama. Mada smo se, svim silama, upinjali kritizirati kanone koji doprinose kontroli ženskog tijela, čini se kako smo, i u transhumanoj fazi,  zadržali diktirani model fetišiziranog ženskog izgleda koji potvrđuje marksističku paradigmu fetišiziranosti robe. 

Upravljamo li na taj način svojim željama i do koje mjere, pitanje je na koje fetiš daje ambivalentan odgovor. U želji i uzbuđenju istovremeno žive: i sloboda izbora i sputanost  zbog opsesivne  fiksacije na objekt  želje, kao i frustracija u vezi s moralnom ispravnošću. U kontekstu potrage za identitetom, fetiš može poslužiti kao alat samospoznaje i samodovoljan spektakl.

U tom smislu se, u ovoj modnoj priči o fetišu, žena postavlja u poziciju kreiranja sebe. Kreirajući sliku sebe kao neke druge u dijalogu sa zrcalom, ona razgovara sa svojom seksualnošću poigravajući se fetišiziranom esetikom u koju unosi svoju senzibilnost, stilizaciju i znatiželju.  Mirror stage kao mjesto susreta sa reprezentacijom- identitetom- tijelom, možda i ulogom!? Upustimo li se u kreativnu igru sa slikama konstruiranim  iz potisnute materije seksualnosti, zasigurno dozvoljavamo procesu pričanja priče da jednom transcendira objekt i oslobodi subjekt od nametnutog osjećaja srama i lažne moralnosti. Ako se sloboda ne ostvaruje kao trajno stanje, onda se njeno iskustvo doživljava u performativnom događaju potrage za njom.

Kolekcija je nastala strpljivim i dugotrajnim  preplitanjem konaca i ideja, razgovorima i dogovorima s dragim suradnicama i suradnicima. Odjevni komadi su većim dijelom izvedeni tehnikom makramea, a kako se radi o puno tanjim nitima, od onih koje se uobičajeno koriste kod takve vrste ručnog rada, bila je potrebna iznimna vještina u njihovoj realizaciji. Ostvarena vizualna fragilnost podcrtava finoću i osjetljivost izvedbe uz pomake u dekonstrukciji forme. Uporabna fluidnost je postavljena kao paradigma istraživačkog načina nošenja i komunikacije svakog pojedinog komada odjeće.

Mladjahna Eva je kao model sjajno rekreirala kompleksnost susreta senzibilnosti s fetišiziranim kontekstom.

Foto: Franjo Matković

Više fotografija na Linku .

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top