Za mnoge vlasnike pasa, odlazak na putovanje bez njihovih četveronožnih prijatelja izaziva osjećaj krivnje i tuge. Bez obzira na to koliko je ljubimac u sigurnim rukama, bilo da ostaje kod članova obitelji, prijatelja ili profesionalnih “teta čuvalica”, mnogi vlasnici pasa imaju teškoća nositi se s time da ih moraju privremeno napustiti. No, zašto je to tako? Zašto mnogi vlasnici osjećaju toliki emocionalni pritisak kada je riječ o ostavljanju svojih ljubimaca? I kakvo je mišljenje struke o ovom fenomenu?
Povezanost s ljubimcima: Više od običnog prijateljstva
Psi, više od bilo kojih drugih kućnih ljubimaca, razvijaju snažne emocionalne veze s vlasnicima. Zbog evolucijske povezanosti s ljudima, psi su postali posebno osjetljivi na emocije svojih vlasnika, što stvara odnos duboke međusobne ovisnosti.
“Psi su izuzetno intuitivna bića koja prepoznaju raspoloženja i promjene u ponašanju svojih vlasnika”, objašnjava veterinarska psihologinja dr. Ana Kovač.
“Ta emocionalna povezanost je dvosmjerna – vlasnici osjećaju odgovornost za sreću i sigurnost svojih pasa, što može dovesti do osjećaja krivnje kad su prisiljeni napustiti ih, čak i na kratko vrijeme.”
Za mnoge ljude, psi nisu samo kućni ljubimci – oni su članovi obitelji. Vlasnici često prema svojim ljubimcima izražavaju ljubav na način na koji bi to činili prema voljenoj osobi.
“Psi su vjerni pratitelji koji su uvijek tu, pružajući bezuvjetnu ljubav i podršku,” dodaje Kovač.
“To stvara osjećaj dublje odgovornosti, jer su vlasnici svjesni da njihova odsutnost može izazvati stres kod psa, što dodatno povećava osjećaj krivnje.”
Osjećaj napuštanja s obje strane
Studije pokazuju da psi doživljavaju tjeskobu zbog odvajanja, ali isto tako i vlasnici mogu doživjeti osjećaj napuštanja kada su daleko od svojih ljubimaca. Prema veterinarskoj studiji objavljenoj 2023. godine, čak 70% vlasnika pasa priznalo je da osjeća krivnju kada moraju ostaviti svoje ljubimce na čuvanju.
“Mnogi vlasnici se boje da će njihov ljubimac osjetiti tugu, stres ili čak pomisliti da je napušten”, objašnjava Kovač.
Uz to, kod nekih vlasnika postoji i strah da bi promjena u rutini, kao što je ostavljanje ljubimca kod druge osobe, mogla negativno utjecati na ponašanje psa.
“Vlasnici su skloni brinuti se hoće li njihov ljubimac biti pravilno zbrinut, hoće li dobiti dovoljno pažnje i hoće li se osjećati sigurno,” kaže Kovač.
“Te brige dodatno pojačavaju osjećaj krivnje.”
Stručnjaci preporučuju: Kako olakšati osjećaj krivnje
Prema riječima stručnjaka, važno je vlasnicima pružiti edukaciju o tome kako mogu pomoći svojim ljubimcima, ali i sebi, da se lakše nose s razdobljima razdvojenosti.
“Priprema psa za odlazak može znatno umanjiti tjeskobu,” savjetuje dr. Ivana Babić, veterinarska terapeutkinja.
“Rutinski treninzi, postepeno produljivanje perioda kada je pas sam te stvaranje sigurnog okruženja mogu pomoći ljubimcima da se lakše prilagode.”
Za vlasnike, odabir kvalitetne brige za psa tijekom njihove odsutnosti je ključno. “Profesionalni čuvari pasa ili članovi obitelji mogu osigurati ljubimcu stabilnost i pažnju, a vlasnicima pružiti sigurnost da je njihov pas u dobrim rukama,” kaže Babić.
Također, preporuča se ostaviti omiljenu igračku ili dekicu koja miriše na vlasnika, što psu može pružiti dodatnu utjehu.
Emocionalna povezanost: Odraz ljudske prirode
Stručnjaci također ističu da osjećaj krivnje koji vlasnici pasa doživljavaju zapravo odražava duboku emocionalnu povezanost koju ljudi osjećaju prema životinjama.
“Ljubimci su danas postali ključni dio naših emocionalnih života,” zaključuje Kovač.
“Oni nas podupiru, olakšavaju stres i pružaju neprocjenjivu ljubav. Kada moramo otići, taj prekid svakodnevne rutine i emocionalne razmjene s ljubimcem može uzrokovati osjećaj krivnje, jer znamo koliko značimo jedno drugome.”
Iako je osjećaj krivnje često neizbježan, važno je zapamtiti da su psi vrlo prilagodljiva bića. S odgovarajućom pripremom i brigom, psi mogu uživati u vremenu provedenom s drugima dok su vlasnici odsutni, a vlasnici se mogu odmoriti znajući da su učinili sve kako bi njihov ljubimac bio siguran i sretan.
Foto / Dragana Šubarić
