Obitelj.HR Portal za cijelu obitelj
Zoran Škugor je jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih hrvatskih estradnih i glazbenih menadžera. Zaslužan je za uspon karijera mnogih poznatih glazbenika kao što su: Doris Dragović, grupa E.T. i Vanna, Ivana Banfić, Toni Cetinski, Nina Badrić, Sandi Cenov i mnogih drugih…. Škugor je na hrvatsko glazbeno tlo uveo prepoznatljiv zvuk i izričaj glazbe te je zaslužan za stvaranje Cro dance-a početkom 90tih godina. Bio je osnivač i vlasnik uspješne „ZG Zoe Music“ diskografske kuće, ali se nakon 2000.godine povukao iz glazbenih voda no uvijek je bio prisutan kao promatrač i kritičar. 2015. godina ga vraća i uključuje natrag u javni glazbeni život. Zašto se povukao s glazbene scene, koji su mu bili najteži izazovi te što ga je navelo na veliki povratak, saznajte u intervjuu u nastavku….
-Dugo godina niste na estradi, ali ste uvijek tu. Kako se osjećate od kada ste se povukli nakon toliko godina u estradnom svijetu?
Viša sila, jedan dio glazbenog sustava, me natjerao da se povučem iz glazbenog biznisa. Naime, u finalu je sudstvo donijelo presude da mi se zabrani bavljenje diskografijom zbog izdavanja neke kompilacije koju nisam izdao ja već Croatia Records. Tužbu je podnio HDS-ZAMP iza kojih je tada bio visokopozicioniran političar preko DORHA. Da budem iskren borio sam se do kraja, ali pošto se nisam dao reketirati i tako nastaviti diskografsku djelatnost, odlučio sam napustiti posao koji sam iznad svega volio i prodao firmu. Žao mi je što moji kolege nisu shvatili da sam se borio za sebe i njih. Kad bolje razmislim dosta njih je bilo sretno što sam izašao iz posla s velikom tugom i stresom u sebi što je nakon nekoliko godina rezultiralo najtežom bolešću.
–Iako ste se povukli sa estrade, i dalje pratite događanja. Kako vidite trenutno stanje naše estrade u odnosu na vaše aktivne dane?
Stanje na glazbenoj sceni pratim i dalje te slobodno mogu reći da nam je kvaliteta scene dosta pala u odnosu na moje vrijeme bez obzira na pojavu velikog broja odličnih mladih pjevača i pjevačica. Naime, nedostaje nam kvalitetnih skladatelja i studijskih producenata osim novog Tomo Bačurin Lima koji radi snimke u svjetskom rangu kod koga dolaze snimati eminentni strani autori i producenti te izvođači.
–Koji su vam bili najdraži trenuci tokom vaše karijere na estradi?
Ne računajući što sam lansirao velik broj odličnih izvođača, jedan od najdražih trenutaka je bila objava obrade „I’m so excited“ s albuma „Personality“ Nine Badrić na 12 svjetskih kompilacija velikih svjetskih diskografskih kuća i izlazak obrade hita iz 80-tih „Physical“ u izvedbi ,,INESS,, na velikoj svjetskoj kompilaciji Sony Club Sound na kojoj su svjetskih hitovi u obradama svjetskih DJ-a. Zanimljivo da je to njen prvi singl. Oba ova slučaja su mi rekla da sam na pravom putu da dio hrvatske glazbene scene mogu gurnut u svijet.
–Kako ste se prilagodili promjenama u industriji zabave tokom godina?
Prateći hrvatsku glazbenu scenu, shvatio sam da je većina predstavnika zabavno glazbene scene počela kopirati srpsku turbo folk scenu što mi je reklo da glazbeno nazadujemo i to me dosta ražalostilo. I dalje mislim da hrvatski pop izvođači sa vrhunskom produkcijom, što zahtjeva puno bolja studija sa boljom tehnikom dakle treba dosta novca i znanja, mogu odlično raditi i pop-rock i rock scenu.
–Možete li nam reći nešto o svojim iskustvima i izazovima s kojima ste se suočili tokom svoje karijere?
Pošto sam s 18 godina bio DJ, veliki izazov mi je bio staranje nove pop scene na dance ritmu. Jedna takva je Dvornikova „Zašto praviš slona od mene“. Tijekom zime 1993.godine Sandyjeva „Ljubav za sve“. U proljeće 1993.godine „Sunny Day“ Nene Belana i u kolovozu iste godine „Tek je 12 sati“ grupe E.T. Tada se po klubovima i radio postajama dogodila euforija pop-dance pjesama na hrvatskom jeziku. Normalno je da sam očekivao negativnu reakciju rock i zabavne scene koja je nastala krizom njihovih autora i manjak nastupa pa su se desila javna prozivanja i negativne kritike po toj novoj sceni.
–Kako se osjećate povodom razvoja društvenih medija i njihovog utjecaja na javno mnijenje o umjetnicima i njihovom radu?
Pojavom novih društvenih mreža te njihovog masovnog prihvaćanja, normalno je da je to pomoglo autorima i izvođačima da brže dolaze do konzumenata svojih pjesama. Društvene mreže puno utječu i na glazbene urednike koji kad vide broj pogleda pjesama i spotova odlučuju da li da pojedine pjesme vrte ili ne bez obzira što se veliki milijunski pogledi mogu platiti i ne donijeti veliki marketinški efekt.
–Imate li planove za povratak na scenu ili radite na nekim novim projektima?
Nemam ozbiljnih planova povratka u veliki glazbeni biznis mada me neki izvođači često angažiraju da im poslušam nove pjesme ili albume, a neki da im sredim nove pjesme i albume.
–Koja vas glazbena scena ili trendovi posebno interesiraju sada, kao promatrača?
Sa zanimanjem pratim crossover scenu jer sam na početku bio s Maxim Mrvicom i rekao da ga vidim u tom pravcu na što su se kasnije po istom modelu priključili i 2 Cellos. Također pratim što će biti s klasičnom glazbom jer sam u svoje vrijeme izdavao i Zagrebački kvartet, Idu Gamulin i Zagrebačke soliste te 2002.godine u rodnom Šibeniku sam organizirao International Classic Fest koji je uvršten među 20 najvećih u svijetu po kvaliteti samih sudionika i težini programa koji se izvodio.
–Kako biste usporedili vašu perspektivu kao umjetnika sa perspektivom koju imate sada kao promatrač estrade?
Nekad sam imao veliku želju mijenjanja glazbene scene i približavanja iste svijetu, a danas smo daleko od te moje ideje jer je postalo najvažnije biti u vrhu glazbenih institucija, bez obzira na talent jer to donosi veću dobit.
–I za kraj, imate li savjet za mlade umjetnike koji ulaze u svijet estrade i zabave?
Mladima savjetujem da puno slušaju svjetsku glazbenu scenu i puno vježbaju instrumente ili grlo i da dobro razmisle koji tip glazbe bi izvodili i kojeg studijskog producenta i autora bi izabrali.
Foto / Facebook Zoran Škugor
Antonia Jagodić
