Djeca i tehnologija: Kako odnos roditelja prema djeci utječe na njihovo korištenje Interneta
Prema jednom istraživanju, dokazano je kako mladi koji su pretjerano povezani s Internetom, imaju problema u odnosu s roditeljima te ih smatraju nemarnima i nebrižnima. Znanstvenici sugeriraju da način na koji se djeca vežu s roditeljima, kasnije u životu će obilježiti i odnos prema drugima, a po tome se može vidjeti i koliko je netko ovisan o tehnologiji.
Mene uopće ne čudi činjenica da onako kako se djeca odnose prema svojim roditeljima, odnosit će se i prema drugima. Dijete će izgraditi određeno ponašanje onako kako je naučilo kod kuće u onim prvim odnosima. Međutim, moram priznati kako me pretjerano korištenje Interneta veoma zaintrigiralo.
Čini se da je ovo istraživanje pokušalo utvrditi kako ona djeca koja se osjećaju nevoljeno od strane roditelja, sve više vremena provode na Internetu i socijalnim mrežama kako bi osjetili određenu ljubav, prijateljstvo i osjećaj vrijednosti koje nemaju. Tvrdim da Internet nije rješenje za samoću, ali istina je da pomaže. Internet pokušava nadomjestiti nekakvu ljudsku povezanost. Mi dobivamo informaciju ako nas netko zatraži za prijatelja, postavljamo statuse, obaviješteni smo kada nas netko počinje pratiti na Twitteru.
Priznajem, ja sam također krivac kada je u pitanju Internet. Kada objavim neki svoj članak (pa eto, možda i ovaj) na svoj Facebook profil, čekam neku povratnu informaciju, lajkove koje ću dobiti. Sve je to u redu ako smo mi svjesni da trebamo njegovati odnose sa stvarnim osobama izvan Interneta. Desetak lajkova je ništa u odnosu na tatin zagrljaj i pažljivo slušanje od strane naših prijatelja.
S obzirom da živimo u veoma digitalnom svijetu, moramo našu djecu naučiti određenim stvarima. Najbolja stvar koju roditelji mogu učiniti je uspješno balansirati stvaran odnos s djecom i uravnoteženo korištenje Interneta. Kao što je navedeno od strane stručnjaka ovog istraživanja: Zaokupljenost tehnologijom ide na štetu stvarnih društvenih odnosa, a to sve češće vidimo kod mladih roditelja. To je jedna vrlo negativna činjenica jer korištenje Interneta bi samo trebalo olakšati odnos, a ne potpuno ga zamijeniti.
Ono što je najviše zabrinjavajuće je to da usamljena djeca žele izliječiti svoju samoću preko Interneta. Jedan komičar tvrdi kako su naši uređaji postali zamjena za izbjegavanje samoće. Što činimo kada se počinjemo osjećati usamljeno? Odmah počnemo kopati po svom imeniku kako bi pronašli nekog za dopisivanje. Mi se toliko smrtno bojimo samoće. No upravo nas ovaj komičar poziva na to da sami sebi dopustimo samoću, kao i tugu. Da bi naučili nositi se s tugom, moramo dopustiti da ona prođe kroz nas jer na taj način ćemo spoznati prekrasan kontrast između sreće i tuge kada jad nestane.
Roditelji ne bi trebali biti nemarni i ja skroz podupirem topao i utješan roditeljski pristup, no jednako tako roditelji moraju naučiti svoju djecu da je u redu ako se osjećaju usamljenima ili tužnima te da – iako Internet sadrži odgovor na mnoga pitanja – to je zapravo samo distrakcija koja pokušava popuniti rupe kada nema stvarnog ljudskog odnosa.
