U Splitu je u 86. godini života preminuo Mate Mišo Kovač, najveća i najkarizmatičnija glazbena legenda u povijesti hrvatske zabavne glazbe. Vijest o odlasku glazbenog velikana, koji je u više od pola stoljeća dugoj karijeri prodao nevjerojatnih 20 milijuna ploča, potvrdili su izvori bliski obitelji. Tužna informacija prostrujila je javnošću u subotu poslijepodne, a objavljena je i na razglasu poljudskog stadiona tijekom utakmice Hajduka, nakon čega je cijeli stadion u suzama i u jedan glas zapjevao njegove bezvremenske stihove.
Karizma koja je nadrastala glazbu
Mišo Kovač nije bio samo pjevač; on je bio istinski sociološki fenomen i simbol južnjačkog ponosa i emocije. Njegov prepoznatljivi glas, gusti brkovi i jedinstveni scenski nastup – u kojem bi bilo dovoljno da samo podigne ruke, a prepune dvorane i stadioni u savršenom zboru pjevali umjesto njega – ušli su u kolektivnu svijest naroda.
Pjesme poput “Ostala si uvijek ista”, “Poljubi zemlju”, “Ako me ostaviš”, “Svi pjevaju, ja ne čujem” i “Dalmacija u mom oku” odavno su prestale biti tek estradni hitovi i postale su prave narodne himne koje su obilježile generacije.
Od šibenskog tapetara do kralja milijunskih naklada
Rođen 16. srpnja 1941. godine u Šibeniku, Mate Mišo Kovač odrastao je u istoj ulici s još dvojicom divova hrvatske kulture – Arsenom Dedićem i Vice Vukovom. Premda je izučio tapetarski zanat i u mladosti sanjao o nogometnoj karijeri braneći za juniore Šibenika, sudbina ga je odvela prema mikrofonu.
Glazbeni uzlet započeo je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća suradnjom s Đorđom Novkovićem i pobjedom s pjesmom “Više se nećeš vratiti”. Prekretnica i konačni ulazak u estradni Olimp dogodili su se 1971. godine trijumfom na Splitskom festivalu s bezvremenskom skladbom “Proplakat će zora”. Od tog trenutka, Mišo postaje najprodavaniji izvođač na ovim prostorima, nižući isključivo zlatne, dijamantne i srebrne naklade.
Život obilježen neizmjernom boli
Iza blistave i nedodirljive karijere skrivala se duboka obiteljska tragedija koja je pjevača zauvijek obilježila. Početkom devedesetih godina pod nerazjašnjenim okolnostima u Zagrebu je smrtno stradao njegov šesnaestogodišnji sin Edi, tada pripadnik specijalne postrojbe. Nakon tog gubitka, Mišo se povukao, proživljavao najteže obiteljske i zdravstvene krize te se krajem devedesetih suočio s dubokom depresijom.
Iz te se tame uspio vratiti zahvaljujući bezuvjetnoj ljubavi svoje treće supruge Lidije, za koju je uvijek isticao da mu je vratila želju za životom, te podršci kćeri Ivane, koja je i sama krenula njegovim glazbenim stopama. [
Odlazak epohe
Za svoj golem i neizbrisiv doprinos domaćoj kulturi, Mišo Kovač je 2012. godine nagrađen Porinom za životno djelo. Njegovim odlaskom zatvara se najveće i najplodnije poglavlje hrvatske zabavne glazbe.
Hrvatska i Dalmacija opraštaju se od čovjeka koji je, kako navode vjerni obožavatelji na službenim platformama i stranicama poput portala Index.hr i Jutarnji list, pjevao ono što je narod osjećao. Mišo Kovač odlazi u legendu, no njegove pjesme i podignute ruke živjet će vječno u srcima milijuna.
