Obitelj.HR Portal za cijelu obitelj
Razgovarali smo sa svestranom umjetnicom, možemo slobodno reći divom – Kristinom Habuš. O Kristini smo već pisali, tako da ne trebamo ponavljati informacije. Kristina nam je sada otkrila sve o svojim nadolazećim planovima, avanturama, a otkrila je i pokoju novu tajnu...
Krenimo…
Kako ste se pridružili Kazalištu Komedija i koje su bile vaše najznačajnije uloge u hit mjuziklima poput “Ljepotice i zvijeri” i “Jesus Christ Superstar”?
Godinama sam pjevala u zboru „Palma“ u Bazilici Srca Isusova, koji je bio angažiran od strane Kazališta Komedija za potrebe prve hrvatske rock opere „Gubec-beg“. Tijekom rada na projektu, maestro Veselko Barišić zapazio je moj glas i ostavio me kao dio ansambla vanjskih suradnika na većini muzičkih projekata Kazališta Komedija. Tako je zapravo i započela moja muzička priča u kazalištu. Danas sam dio Komedijinog ansambla, koji trenutno izvodi mjuzikl „Ljepotica i zvijer“, a u kojem igram Silly Girl ili u prijevodu Luckastu djevojku. „Jesus Christ Superstar“ godinama je na našem repertoaru i publika ga obožava, a u njemu sam dio ansambla. U matičnoj kući publika me može čuti i u ulozi Molly u predstavi „Zaljubljeni Shakespeare“.
Možete li nam reći nešto više o svojim iskustvima kao operna pjevačica i izvedbama u operama poput “Don Giovanni”, “Čarobna frula” i “La Boheme”?
U HNK Osijek sam debitirala kao Kraljica noći u Mozartovoj operi „Čarobna frula“, gdje mi je povjerenje ukazao maestro Filip Pavišić i otvorio vrata te nacionalne kazališne kuće. U Osijeku sam se zadržala neko vrijeme, pjevala sam ulogu Mimi u operi „La Boheme“, Đulu u „Eri s onoga svijeta“, Zerlinu u „Don Giovanniju“ i neko vrijeme bila dio njihovog ansambla. Zadnje sam u Osijeku pjevala naslovnu ulogu Kneginje u opereti „Kneginja čardaša“. Osim u Hrvatskoj, pjevala sam u inozemstvu. Nekoliko sezona i ljeta pjevala sam u Italiji, a gostovala sam i u Sjedinjenim Američkim Državama u sklopu Young Artist Program u Philadelphiji, gdje sam igrala Tatjanu u operi „Evgenij Onjegin“. Opera je doista nešto u čemu uživam, ona je moja ljubav.
Kako je bilo surađivati s poznatim opernim vokalnim pedagogom Irom Siffom i što ste naučili iz njegovih Masterclassa?
Ira Siff u moj je život ušao preko vokalnog programa Canto, gdje sam na masterclassu u organizaciji Privatne glazbene škole „Iva Kuprešak“ upoznala tog divnog čovjeka, koji je vrhunski profesionalac. On mi je pomogao da „otvorim glas“ onako kako nisam mislila da je uopće moguće. Ira pola godine živi u SAD-u, gdje radi s kolegama iz Metropolitana, a drugu polovicu u Amsterdamu, gdje i dalje povremeno odlazim na sate pjevanja i usavršavam se.
Pored klasičnog repertoara, posuđujete glas omiljenim crtanim likovima. Kako se pripremate za takve uloge i koje su vam bile najdraže crtane uloge do sada?
Tako je, osim opere, operete i mjuzikla, puno radim sinkronizacije animiranih filmova za djecu. Kad si u tome dugo, nije potrebna velika priprema. Pogledaš nekoliko epizoda da vidiš kakav je lik, kakav glas bi ga dodatno okarakterizirao, radiš na „oživljavanju lika“ s redateljem i ton majstorima i izgradiš lik. Među najdražim ulogama su mi Skye, Mia, Štrumpfeta, Ptičica Tweety, Gljivica Lillith, Pinkie Pie…
Možete li nam reći nešto više o vašem radu u animiranom filmu “Psići u ophodnji”?
Kako ste doživjeli vođenje glasa za lik Skye? „Psići u ophodnji“ su serijal koji se na televiziji emitirao 12, 13 sezona i ja sam posuđivala glas ženskom psiću Skye. Skye je slična meni privatno – vesela je, vrckava, uvijek spremna pomoći. Ima glas blizak mome i bilo mi je lako postati ona. U novom nastavku filma naziva „Psići u ophodnji – Moćan film“ upravo je Skye glavni protagonist, a njene avanture pogledajte u kinima.
Što nas očekuje u drugom nastavku filma “Psići u ophodnji” i kako je raditi na dugotrajnom TV serijalu kao što je ovaj?
U novom nastavku filma, čarobni meteor padne na Adventure City i psićima podari supermoći zbog čega oni postaju Moćni psići. No, novostečene moći žele im preoteti zlikovci. Kako bi se obranili, psići će morati surađivati kao nikad prije, a najmanja među njima, Skye, morat će naučiti vjerovati u sebe. Tu je i najnovija članica ekipe, Liberty, koja hrabro surađuje sa svojom novom ekipom. Kao i u svakom poslu, pa tako i ovome, lijepo je biti prihvaćen, a ako su kolege i publika godinama zadovoljni tvojim radom, osjećaj je sjajan.
Kako se nosite s izazovima i zahtjevima različitih uloga u kazalištu, operi i svijetu crtića te kako održavate ravnotežu između tih različitih izvedbenih žanrova?
Temelji su, kao i u svemu, najvažniji. Zahvalna sam svojoj profesorici Dubravki Krušelj Jurković koja me naučila kako ispravno koristiti glas, kako ga očuvati i moći pjevati različite žanrove bez boli u grlu. Puno su mi pomogli i kolege glumci, koji su mi tijekom sinkronizacije dali savjete kako treba, odnosno kako ne treba, kako ne bih oštetila glas. Zahtjevno je u jednom danu nekoliko puta promijeniti poziciju glasa i konstantno trošiti glas, ali kada znaš što i kako raditi, moguće je. Uvijek treba slušati sebe, vlastito tijelo i intuiciju. Nismo svi za sve, ne mogu svi sve i na jednak način. Ako tijelo pruža otpor, uništava se, onda to nije za tebe. Ja sam to naučila kroz sport kojim sam se bavila prije nego sam počela pjevati. Tijelo uvijek šalje poruku, poslušaj ga.
Kako se osjećate kad vidite kako vaš glas donosi likovima život i raduje mnoge generacije gledatelja?
To je jedan predivan osjećaj. U mom susjedstvu, sva djeca znaju da „teta Kristina“ glumi u crtićima pa me svaki dan kada idem na posao i prolazim kraj školskog igrališta zaustavljaju djeca da im kažem nešto s glasom Štrumpfete, Tweety ili nekog drugog lika čije su dogodovštine gledali taj dan. Ja im kažem primjerice „Mislim da sam vidio mica macu“, a oni u deliriju zahvale, počnu se smijati i mašu mi. Ispuni mi se srce kad ih tako razveselim. S druge strane, njihove mame me mole da snimim glasovne poruke u kojima s glasom određenog lika kažem da se treba jesti ćušpajz jer je zdrav za djecu. To su moje skrivene moći (smijeh).
Kako biste opisali svoj glazbeni i izvedbeni put do ovog trenutka, uključujući izazove i uspone koje ste doživjeli?
Moj glazbeni put je vrlo neobičan. Bila sam džudašica, završila agronomiju jer obožavam biljke, a tek sam onda postala pjevačica. Bivši direktor opere u HNK Osijek, maestro Pavišić moj broj u mobitelu ima spremljen pod imenom „Judo“ (smijeh). Život su usponi i padovi, ne bismo znali cijeniti dobre dane da nemamo loše. Najvažnije je nikad ne odustati, uvijek ustati kad padneš – to je jedna od lekcija koje me džudo naučio. Osim toga, važno je uživati u svemu što radiš i cijeniti sve ljude koje ti život stavi na put.
Imate li planove ili projekte za budućnost koje biste željeli podijeliti s vašim obožavateljima?
U kinima su još uvijek moja dva najnovija animirana filma – „Mia i ja“ te „Psići u ophodnji – Moćan film“. Prvog listopada po prvi put nastupam u predivnoj operi mladog kompozitora Borne Ercega, čiju režiju potpisuje Morana Dolenc „Velika tvornica riječi“ u kazalištu Mala scena. Pjevam jednu od tri paralelne priče, a partner na sceni bit će mi kolega Nikola Radoš, dok će me na klaviru pratiti Ana Dadić. Ova je predstava zapravo tri predstave u jednoj i uči djecu da trebaju znati pogledati situaciju iz perspektive svih sudionika, ne samo iz svoje. Ima snažnu poruku, pa sam zahvalna Bugi Mariji Šimić na pozivu da se pridružim ekipi predstave. U listopadu me čekaju i nove izvedbe predstava Kazališta Komedija, kao i snimanja novih nastavaka omiljenih televizijskih serijala.
Privatan foto
