Nakon više od dva desetljeća 26. svibnja premijerno na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u režiji Franke Perković bit će izvedena Leda, Miroslava Krleže.
Svjetski hohštapler Oliver Urban (Jerko Maričić) trenutno likovni kritičar, njegov prijatelj Aurel (Igor Kovač), uspješan slikar, njegova žena Klara (Jadranka Đokić) bivša operna pjevačica, Melita (Iva Jerković) i njezin suprug, skorojević Klanfar (Dušan Bućan) u jednoj se karnevalskoj noći razotkrivaju do najintimnijih detalja kroz svoje prijateljske, bračne, izvanbračne i ljubavničke odnose.
Ljubavni se parovi razilaze, brakovi klimaju, bivši se ljubavnici ponovno susreću i tako unedogled.
Briljantno napisane uloge, sjajni dijalozi, intrigantne situacije i isprepleteni odnosi koji variraju od salonske drame do vodvilja, samo su neki od elemenata ove jedine Krležine komedije.
Mi koji radimo u kazalištu obično se smješkamo na često pitanje laika “Kako glumci zapamte sav taj tekst?”, jer je to najčešće najmanji problem našega posla.
Kod Krleže to pitanje nije nimalo smiješno, jer da – pamćenje ogromne količine teksta, usvajanje božanstvene, no za naše jezično iskustvo nepredvidljivo složene sintakse, zahtijeva zaista spor i mukotrpan rad i to za mene proces rada na Ledi čini različitim od rada na drugim predstavama, čak i na klasicima poput Shakespearea.
Naravno, osim u formalnom, tako i u sadržajnom smislu logoreičnošću Krležinih likova nije jednostavno ovladati, kako i sam kaže “bez unutarnjeg psihološkog volumena kao glazbala i dobrog glumca kao svirača koji na tom glazbalu svira, govori redateljica Franka Perković dodajući kako se rad na Ledi ponajviše odnosi na raspoznavanje unutarnjeg psihološkog volumena, a on je, u svakom smislu zaista voluminozan, te u pokušaju da ga poetsko biće glumca usvoji i iznese.
Imam sreće, pa radim s izvrsnim, sposobnim i zainteresiranim glumačkim ansamblom koji me neobično snažno nadahnjuje, iskreno – teško je reći vode li oni mene ili ja vodim njih. Jedno lijepo, uzbudljivo i nepredvidljivo putovanje, zaključila je Perković.
Kao završni dio Glembajevskoga ciklusa u kojemu se prati obitelj Glembay od osamnaestoga, pa sve do tridesetih godina dvadesetoga stoljeća Leda je svojevrsno groteskno zrcalo uspona i potpuna raspada jedne obitelji. Ova posljednja drama u ciklusu o Glembayevima prati posljednjeg Glembaya, jednu njegovu noć, između dva bračna para i između dva svjetska rata.
Likovi su ostavljeni sami, u divljoj karnevalskoj noći, pijani, u žudnji za životom i sa svega nekoliko, barem za tu noć, važnih odluka. Svaki je od njih u potrazi za ljubavlju ili ono malo utjehe, suviškom života. U ovoj neobičnoj komediji puno se toga govori, ali ipak iza bujice riječi to u samo uplašeni ljudi koji stoje na rubu, granici između noći i dana, snova i stvarnosti, između maske i lica, živih i mrtvih, braka i preljuba, sigurnosti i avanture. Nakon noći gdje je bilo puno iskre, ali ne i vatre, jutro donosi mamurluk i još samo malo odgode svakog kraja, rekao je dramaturg predstave Dino Pešut.
Scenografkinja je Paola Lugarić, kostimografiju potpisuje Doris Kristić, scenski pokret Petra Hrašćanec, oblikovatelj svjetla je Elvis Butković, za glazbu su zaduženi Roko Crnić i Hrvoje Klemenčić. Asistent redateljice je Toma Serdarević, scenografkinje Aleksandra Vukićević a kostimografije Ana Trišler.
U ostalim ulogama su Tesa Litvan, Gloria Dubelj, Iva Šimić Šakoronja i Ivan Colarić.
Izvedbe: 27., 29., 31. svibnja te 1. i 2. lipnja.
Foto: Novković
