- Tri četvrtine liječnika proaktivno otvara temu tjelesne težine kada postoji zdravstveni rizik, no više od polovice smatra da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nema dovoljno vremena i alata za kvalitetno vođenje pacijenata s debljinom.
- Gotovo 59% liječnika smatra da bi ranije postavljanje dijagnoze debljine u ordinaciji obiteljske medicine moglo doprinijeti boljim ishodima liječenja.
Liječnici obiteljske medicine u velikoj mjeri prepoznaju važnost pravovremenog razgovora o debljini, no u svakodnevnoj praksi suočavaju se s nizom prepreka: od percepcije pacijenata i stigme do nedostatka vremena i odgovarajućih alata unutar zdravstvenog sustava. Pokazali su to rezultati istraživanja provedenog među 290 liječnika obiteljske medicine iz cijele Hrvatske, koji su predstavljeni na konferenciji u Novinarskom domu u Zagrebu.
Nalazi istraživanja posebno su važni u kontekstu podataka iz Akcijskog plana za prevenciju debljine, prema kojima gotovo dvije trećine odraslih osoba u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, dok prevalencija same debljine iznosi 23%, odnosno gotovo 740.000 osoba. Projekcije dodatno upozoravaju da bi do 2030. godine s debljinom u Hrvatskoj moglo živjeti gotovo milijun odraslih osoba.
S obzirom na važnu ulogu liječnika obiteljske medicine u ranom prepoznavanju debljine, otvaranju razgovora s pacijentima te usmjeravanju prema odgovarajućoj skrbi i dugoročnom praćenju, bilo je važno detaljnije sagledati njihova iskustva i izazove iz svakodnevne prakse. Istraživanje „Komunikacija o prekomjernoj tjelesnoj težini i debljini u ordinaciji obiteljske medicine“ provedeno je u suradnji s Koordinacijom hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), Društvom nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) i Hrvatskim društvom obiteljskih doktora (HDOD) s ciljem boljeg razumijevanja iskustava liječnika u razgovoru s pacijentima o debljini te izazova s kojima se susreću u njezinu prepoznavanju, liječenju i dugoročnom praćenju.
U sklopu konferencije održana je i panel-rasprava o iskustvima liječnika obiteljske medicine u radu s osobama s debljinom, ključnim preprekama u svakodnevnoj praksi te mogućnostima unaprjeđenja podrške liječnicima i skrbi za pacijente. U raspravi su sudjelovali doc. dr. sc. Marija Bubaš, prim. dr. med. spec., državna tajnica u Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske, doc. dr. sc. Tomislav Benjak, dr. med., pomoćnik ravnatelja za kvalitetu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, doc. dr. sc. Jasna Vučak, predsjednica DNOOM-a, Dragan Soldo, dr. spec. obit. med., predsjednik HDOD-a, pacijentica Hana Božičević te moderator dr. med. Vanja Hmelik iz KoHOM-a.
Liječnici redovito otvaraju temu debljine, no prepreke i dalje postoje
Rezultati istraživanja pokazuju da liječnici temu tjelesne težine ne izbjegavaju. Čak 75,2% ispitanih liječnika navodi da često ili gotovo uvijek proaktivno otvara temu tjelesne težine s pacijentima kod kojih procijene da postoji zdravstveni rizik. Istodobno, najveće prepreke liječnici prepoznaju u stavovima i očekivanjima pacijenata. Više od dvije trećine ispitanika (68,3%) navodi da pacijenti debljinu ne doživljavaju kao zdravstveni problem, dok 54,1% ističe da pacijenti često očekuju brze rezultate te odustaju kada ih ne postignu.
Važan izazov predstavlja i stigma. Čak 65% ispitanih liječnika navodi prepreke povezane sa sramom, nelagodom ili osjećajem osude pri razgovoru o debljini. Unatoč tome, više od polovice liječnika, njih 56,6%, procjenjuje da može ugodno voditi razgovor o ovoj temi bez stvaranja osjećaja osude ili stigme.
Najveći izazovi su dugoročna motivacija i nedostatak vremena
Kada je riječ o svakodnevnom radu s pacijentima, liječnici kao najveće komunikacijske izazove izdvajaju motiviranje pacijenta na dugoročno praćenje, što navodi 32,8% ispitanika, te usklađivanje razgovora s ograničenim vremenom u ordinaciji, što kao najveći izazov ističe 30% liječnika.
Istraživanje je pokazalo i izazove povezane s organizacijskim uvjetima rada. Više od polovice ispitanika (54,9%) ne slaže se da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti imaju dovoljno vremena i alata za kvalitetno vođenje pacijenata s debljinom, dok se s tom tvrdnjom slaže svega 12,7% liječnika.
Liječenje sve češće uključuje dugoročno praćenje i različite terapijske opcije
Istraživanje je pokazalo i da pristup liječenju u svakodnevnoj praksi uključuje različite oblike podrške i terapije. Promjene prehrane i tjelesne aktivnosti pacijentima savjetuje 86,6% liječnika, dok njih 61,7% razgovara o farmakološkim mogućnostima liječenja, a 54,8% dogovara strukturirano dugoročno praćenje kroz više kontrola. Četiri od deset liječnika pacijenta upućuju endokrinologu ili drugom specijalistu, a 32,1% nutricionistu ili dijetetičaru. Pritom su vidljive i razlike ovisno o mjestu obavljanja prakse. U ruralnim sredinama o farmakološkim mogućnostima liječenja razgovara 50,6% liječnika, dok taj udio u urbanim sredinama s više od 20.000 stanovnika raste na 70,2%.
