Od „brat moj“ do „brb“ i „skrt“: Je li skraćivanje jezika samo prolazna fora, želja za dokazivanjem ili dublji generacijski jaz? Istražili smo kako digitalno doba oblikuje komunikaciju naših najmlađih.
Ako ste u posljednje vrijeme prošli pokraj grupe školaraca, velika je vjerojatnost da ste pomislili kako vam hitno treba prevoditelj. Rečenice poput: „Brate, lik je totalni NPC, nemam više skilla za to, idemo, brb“ postale su svakodnevica na školskim hodnicima i igralištima. Današnja djeca nemaju vremena za duge rečenice. Oni riječi režu, sakate, spajaju i pretvaraju u kratice.
Mnogi roditelji i učitelji opravdano se pitaju: Što se to događa s hrvatskim jezikom i zašto djeca odbijaju govoriti punim riječima? Je li riječ o pukom pomodarstvu, želji da u društvu ispadnu „glavni frajeri“ ili je posrijedi nešto sasvim drugo?
Brzina kao imperativ modernog života
Stručnjaci ističu da odgovor leži u okruženju u kojem ova djeca odrastaju. Današnja generacija, popularno nazvana Generacija Alfa, rođena je s pametnim telefonom u rukama. Njihov primarni komunikacijski kanal su kratke tekstualne poruke na WhatsAppu, TikToku i Discordu, gdje se sve svodi na brzinu.
Kada satima tipkate kratice poput „nmg“ (ne mogu), „omg“ (oh my god) ili „nzm“ (ne znam), taj se obrazac prirodno preslikava i u govorni jezik. Kidanje riječi i korištenje engleskih kratica za njih nije lijenost – to je, iz njihove perspektive, ekonomičnost jezika. Zašto reći cijelu rečenicu ako se ista emocija može prenijeti jednom skraćenom riječju ili zvukom?
Što kaže struka? Želja za pripadanjem i „glumljenje frajera“
U ovom fenomenu ima i mnogo duboke psihologije tinejdžerskog odrastanja i bunta. Želja da se bude „frajerski“ nastrojen i prihvaćen u društvu oduvijek je pokretala mlade ljude da stvaraju svoj tajni jezik. Nekada su to bili šatrovački govor ili ulični slengovi specifični za pojedine kvartove, a danas je to globalni digitalni sleng.
O tome kako ovaj način komunikacije utječe na razvoj djece razgovarali smo s dječjom psihologinjom, dr. sc. Marinom Horvat.
„Djeca u toj dobi imaju golemu potrebu za stvaranjem vlastitog identiteta i odvajanjem od svijeta odraslih. Kada skraćuju riječi i koriste izraze koje njihovi roditelji ne razumiju, oni zapravo grade zid zaštite oko svoje grupe vršnjaka. To im daje osjećaj moći i važnosti – u njihovim očima, oni su tada ‘glavni frajeri’ koji drže korak s trendovima. To nije ništa opasno, već prirodna razvojna faza prilagođena digitalnom dobu. Ključno je samo da roditelji ne reagiraju agresivno, već da pokažu interes i kroz razgovor ih usmjeravaju kada je takav govor prikladan, a kada nije“, objašnjava dr. Horvat.
Korištenjem izraza koje odrasli ne razumiju, djeca stvaraju svoj siguran prostor. Kada dječak ili djevojčica upotrijebe novu, skraćenu riječ pred vršnjacima, oni time kupuju socijalni kapital – ispadaju moderni, informirani i kul.
Trebamo li se brinuti za budućnost jezika?
Jezikoslovci uglavnom smiruju strasti i podsjećaju da je svaka generacija imala svoj sleng koji je starijima zvučao strašno. Jezik je živa materija koja se neprestano mijenja. Većina djece vrlo dobro razlikuje situacije u kojima smije koristiti kratični govor od onih u kojima se zahtijeva standardni hrvatski jezik. Problemi nastaju tek onda kada se takav rječnik počne pojavljivati u školskim zadaćama i službenoj komunikaciji.
Hoće li ova fora proći? Većina ovakvih jezičnih trendova ima rok trajanja. Kako djeca budu odrastala i ulazila u poslovni i akademski svijet, potreba za „kidanjem“ riječi prirodno će ustupiti mjesto bogatijem izražavanju.
Do tada, roditeljima preostaje naoružati se strpljenjem – i možda s vremena na vrijeme pitati svoje „frajere“ da im prevode što su zapravo htjeli reći.
Želite li da u članak dodamo i okvir (tzv. “antrfile”) s kratkim rječnikom najpopularnijih dječjih kratica i njihovim značenjima kako bi roditelji koji čitaju članak lakše pohvatali o čemu im djeca pričaju? Mogao bih ubaciti objašnjenja za riječi poput NPC, brb, skrt, nmg, POV i slično.
