Najdraži su joj istočnjački jezici koje UNESCO svrstava u prvih pet najtežih jezika svijeta
Dvadesetčetverogodišnja Vanesa Gaža iz baranjskog mjesta Bilje,nedaleko od Osijeka, nije ni slutila, dok se kao dijete “borila” sa savladavanjem engleskog jezika, da će jednog dana postati prava poliglotkinja i zaljubljenica u strane jezike i kulturu.
Ta apsolventica Studija japanskog jezika i kulture u Puli, govori čak osam stranih jezika, od kojih se zadnjih nekoliko godina posvetila istočnjačkim.
– Kako mi na početku nije išao engleski, jako sam se zainatila i odlučila ga svladati jer sam kao dijete već govorila i mađarski, s obzirom da potječem iz mađarske obitelji, a silno sam željela znati još jedan jezik. Nakon njega sam savladavala i njemački, a onda su mi nekako španjolske televizijske serije otvorile put ka tome jeziku. Tražila sam neke nove “jezične izazove” i kada sam čula kineski, činio mi se jako lijep, egzotičan, zvučao mi je zanimljivo, ali i teško, baš sam se zaljubila u njega. Ustvari htjela sam studirati kineski, ali nije bilo, pa sam upisala japanski studij- priča Vanesa kojoj se životni san ostvario jer se nedavno vratila sa studijskog putovanja u Kini. Naime, uz japanski, Vanesa je paralelno počela učiti kineski, korejski i ruski.
Kako ju je najviše zaintrigirao kineski jezik, upisala se još i na Konfucijev institut Sveučilišta u Zagrebu. Na poziv iz dekanata, prijavila se na državno natjecanje, a kao pobijednica u standardnom kineskom jeziku, predstavljala je Hrvatsku na dvotjednom studijskom putovanju u Kinu.
-Konfucijev institut je obrazovni centar osnovan od strane Sveučilišta u Zagrebu i Šangajskog sveučilišta za međunarodno poslovanje i ekonomiju, a s ciljem promicanja kineskoga jezika i kulture te jačanja gospodarskih veza između Republike Hrvatske i Narodne Republike Kine. To je jedini službeni međunarodno priznati HSK centar u Hrvatskoj. Uz standardni kineski jezik (HSK) i govorni kineski jezik (HSKK) tu je još standardizirani za mlade (YCT) i poslovni kineski jezik (BCT). Predavači su kineski profesori koji godišnje održe preko 5,5 tisuća sati nastave, tako da je program vrlo zahtjevan, ali ništa nije teško ako to voliš- veselo kaže Vanesa.
S oduševljenjem nam priča o boravku u Kini, gdje su nakon razgledavanja Pekinga bili podijeljeni u grupe te je svaka studentsk a grupa boravila u jednom gradu.
-Iz Hrvatske naš je išlo samo dvoje, a ostatak grupe od 20 studenata su bili predstavnici iz cijelog svijeta. Naša grupa je dobila Chengdu, grad na jugozapadu zemlje te glavni grad provincije Sečuan. Inače Chengdu je uvršten kao jedan od deset najboljih gradova za ulaganje od ukupno 280 gradskih središta, što mi je jako bilo zanimljivo jer mi je želja i poslovni kineski jezik. Tamo smo bili smješteni u studentskom domu šangajskog ekonomskog univerziteta gdje smo pratili predavanja na kineskom. Kako smo se prijavili za napredniji tečaj, nije nam bilo lako, priznaje Vanesa.
Dodaje kako su imali volontere koji su im pomagali da se snađu u kineskom studentskom životu.
– Naravno, kao i svaki drugi studentski život i kineski je sličan našem u Hrvatskoj. Razlikuje se po tome što oni dosta uče u sklopu predavanja koja su od jutra do 17 sati poslijepodne. Sve im je organizirano, imaju određeno vrijeme za ručak, nije kao kod nas, “sad ću malo otići doma, pa ću se vratiti”.
Kod njih su sve aktivnosti kompaktne i tek kad završe posijepodne s učenjem, onda je osjetan onaj drugi dio toga studentskog života. Inače su vrlo opušteni, drugačije reagiraju na stres nego mi, drugačiji je način komunikacije, taj se osjećaj ne može ni opisati riječima, to doista treba doživjeti, fascinantno je – priča Vanesa, zaljubljenica u kinesku kulturu, arhitekturu, tradiciju, ritual pijenja čaja i mnoge druge specifičnosti života na kineski način.
Na upit koliko joj je pomogao japanski jezik u savladavanju kineskog kaže kako se jezici razlikuju i totalno drugačije zvuče, ali postoji dodirna točka u pismu.
-Kinesko pismo se širilo kroz Koreju do Japana gdje postoje 3 pisma, katakana, hiragana i kanji, a Japanci su upravo iz kanjija razvili svoja dva fonemska pisma. Ako vide primjerice kineske znakove kanji Japanci mogu pohvatati smisao, ali ne mogu pričati jezik. Kineski je dosta težak zbog tonova i pisanja znakova, pa ima dosta razlike i u pismu i u potezima tih znakova. Jedan znak je jedna riječ, kod njih znači, svaki potez ima značenje, a nekada čak i par znakova može biti jedna riječ odnosno značenje. Također ima jako puno različitih izgovora, npr shi se može izgovoriti na 4 različita načina jer ima 4 različita tona u kineskom jeziku .
Primjerice riječ ma ima drukčije značenje a i drukčije se zapisuje (znak). Kao i hrvatski jezik i kineski jezik ima par dijalekata, a također izgovori riječi i tonovi također postoje u oba jezika samo je kineski malo strožiji i pretrpaniji u tome.
Vrlo je važno znati pravi izgovor jer riječ odmah ima pogrešno značenje pri lošem izgovoru, No, Kinezi imaju veliko razumijevanje za nas strance što se toga tiče- pojašnjava Vanesa dodajući kako je prema UNESCO-ovom rangiranju 10 najtežih svjetskih jezika na prvom mjestu kineski, a na petom japanski jezik.
No, njeno srce osvojila je Kina u koju se, kaže, svakako planira vratiti po završetku obrazovanja.
-Nadam se prijaviti na Language course Konfucijevog instituta u Zagrebu, to je jednogodišnji program, te upisati još jednu godinu japanskog studija, a onda bih se opredjelila za nešto u smjeru businessa, international business, marketinga ili managmenta. Druga opcija bi bila međunarodni odnosi između Hrvatske i Kine ili Japana, Prvo bih željela steći neka iskustva pa se onda upustiti u poslovne vode- kaže ova mlada ambiciozna djevojka koja je čvrsto odlučila svoje snove i ostvariti, a temelje na svom puta ka Istoku već je odavno postavila.
Tihomila Jovanović
Foto / Privatni album
