Sve veći osjećaj nesigurnosti, strah od budućnosti i pritisak svakodnevnog života pridonose porastu anksioznosti. Kada čovjek izgubi osjećaj stabilnosti, čak i uobičajene životne situacije mogu postati izvor zabrinutosti i stresa.

U suvremenom društvu, u kojem se promjene događaju brže nego ikada, nestabilnost postaje jedan od važnih čimbenika koji utječu na mentalno zdravlje pojedinca. Nesigurnost na radnom mjestu, financijske poteškoće, problemi u međuljudskim odnosima i strah od nepredvidive budućnosti mogu stvoriti osjećaj da čovjek više nema kontrolu nad vlastitim životom. Upravo taj osjećaj gubitka kontrole može biti povezan s razvojem anksioznosti.

Anksioznost je prirodna reakcija organizma na prijetnju ili stres, no kada zabrinutost postane dugotrajna, intenzivna i ometa svakodnevno funkcioniranje, može prerasti u ozbiljan problem. Osoba tada može osjećati stalnu napetost, nemir, strah i potrebu da unaprijed predvidi svaki mogući negativan ishod.

Kada neizvjesnost postane svakodnevica

Jedan od ključnih izvora anksioznosti jest nemogućnost predviđanja onoga što nas očekuje. Ljudi prirodno teže sigurnosti, rutini i osjećaju pripadnosti. Kada se ti temelji naruše, javlja se potreba za pronalaženjem odgovora i uspostavljanjem kontrole.

Primjerice, osoba koja nije sigurna hoće li zadržati posao može svakodnevno razmišljati o financijskoj budućnosti. Netko tko prolazi kroz nestabilan partnerski odnos može neprestano analizirati ponašanje druge osobe, tražeći znakove mogućeg prekida. Slično tome, mladi koji se suočavaju s neizvjesnošću oko obrazovanja, zaposlenja ili stanovanja mogu osjećati pritisak da moraju donijeti ispravne odluke bez dovoljno sigurnih informacija.

Takva neizvjesnost može potaknuti začarani krug: što se osoba više boji mogućih negativnih događaja, to više pokušava kontrolirati okolnosti, a kada shvati da ne može kontrolirati sve, njezina zabrinutost dodatno raste.

Korijeni nestabilnosti često sežu u prošlost

Osjećaj nestabilnosti ne nastaje uvijek zbog trenutačnih okolnosti. Njegovi uzroci mogu biti povezani i s ranijim životnim iskustvima, osobito s odrastanjem u okruženju u kojem nije bilo dovoljno emocionalne sigurnosti.

Osobe koje su tijekom djetinjstva doživljavale česte sukobe, nepredvidivo ponašanje roditelja, zanemarivanje ili nedostatak podrške mogu u odrasloj dobi biti osjetljivije na situacije koje podsjećaju na nekadašnju nesigurnost. To ne znači da će nužno razviti anksiozni poremećaj, nego da ranija iskustva mogu utjecati na način na koji doživljavaju stres i odnose s drugim ljudima.

Kada sigurnost nije bila pouzdana u prošlosti, pojedinac može razviti uvjerenje da se loše stvari mogu dogoditi u svakom trenutku. Posljedica toga može biti stalna pripravnost, pretjerano analiziranje situacija i teškoće u opuštanju čak i onda kada stvarna opasnost ne postoji.

Društveni pritisci dodatno produbljuju osjećaj nesigurnosti

Uz osobna iskustva, važnu ulogu imaju i društvene okolnosti. Ekonomska nesigurnost, visoka očekivanja, uspoređivanje s drugima na društvenim mrežama i pritisak da se uspije u svim životnim područjima mogu pridonijeti osjećaju nedostatnosti.

U takvom okruženju pojedinci često imaju dojam da moraju stalno biti produktivni, uspješni i emocionalno stabilni. Svaki neuspjeh tada se može doživljavati kao prijetnja vlastitoj vrijednosti, a ne kao uobičajen dio života.

Dodatni problem predstavlja činjenica da su mnogi ljudi izloženi velikoj količini negativnih vijesti i informacija o krizama, sukobima i budućim prijetnjama. Iako informiranost može biti korisna, neprestano praćenje uznemirujućih sadržaja kod nekih ljudi može pojačati osjećaj opasnosti i bespomoćnosti.

Kako prepoznati da nestabilnost utječe na mentalno zdravlje?

Anksioznost povezana s osjećajem nestabilnosti može se manifestirati na različite načine. Među čestim znakovima su stalna zabrinutost, teškoće s koncentracijom, razdražljivost, problemi sa spavanjem, ubrzan rad srca i napetost mišića. Neki ljudi izbjegavaju donošenje odluka jer se boje pogreške, dok drugi pokušavaju kontrolirati svaki detalj svojeg života kako bi smanjili osjećaj nesigurnosti.

Važno je naglasiti da ti simptomi sami po sebi ne znače nužno postojanje anksioznog poremećaja. Međutim, ako traju dulje vrijeme, pojačavaju se ili otežavaju svakodnevne aktivnosti, preporučljivo je potražiti stručnu pomoć.

Put prema stabilnosti počinje prihvaćanjem neizvjesnosti

Iako nije moguće ukloniti sve izvore nestabilnosti, moguće je razvijati načine suočavanja s njima. Održavanje svakodnevne rutine, kvalitetan san, redovita tjelesna aktivnost i razgovor s osobama od povjerenja mogu pomoći u smanjenju stresa.

Jednako je važno razlikovati ono na što možemo utjecati od onoga što ne možemo promijeniti. Umjesto pokušaja predviđanja svih mogućih scenarija, korisno je usmjeriti pažnju na konkretne korake koji su dostupni u sadašnjem trenutku.

U situacijama kada anksioznost postane izražena, psihološko savjetovanje ili psihoterapija mogu pomoći osobi da prepozna obrasce razmišljanja koji pojačavaju strah te razvije zdravije načine suočavanja s neizvjesnošću.

Stabilnost ne znači život bez problema

Nestabilnost je neizbježan dio ljudskog života, ali njezin utjecaj na mentalno zdravlje ovisi i o osobnim iskustvima, dostupnoj podršci i načinima suočavanja sa stresom. Osjećaj sigurnosti ne mora značiti da imamo odgovore na sva pitanja ili potpunu kontrolu nad budućnošću. Ponekad se on razvija upravo kroz sposobnost prihvaćanja promjena i povjerenje u vlastitu sposobnost da se s njima nosimo.

U vremenu obilježenom brojnim izazovima, razumijevanje povezanosti nestabilnosti i anksioznosti važan je korak prema otvorenijem razgovoru o mentalnom zdravlju. Prepoznavanje vlastitih strahova, traženje podrške i stvaranje realnih izvora sigurnosti mogu pomoći pojedincu da neizvjesnost prestane doživljavati isključivo kao prijetnju, a počne je prihvaćati kao dio života s kojim se može naučiti nositi.