Savjet:
Ženske priče: Paula Jusić

Ženske priče: Paula Jusić

 

Hajde da prvo predstavimo – tko je Paula?

Krenimo redom: Po struci sam diplomirani logoped, po zanimanju glazbenica i producentica. Često volim reći da je glazba moj život i ja glazbu doslovno živim. Čak sam i na fakultetu diplomirala upravo na temu muzikoterapije. Glazba je nešto što nosimo u sebi, nešto čime prenosimo svoje emocije i kad smo sretni i kad smo tužni, zapravo je to ona životna čestica koja je neraskidivo vezana s nama kao sastavni dio života; neki pjevaju, neki sviraju, neki zvižde, neki slušaju…ali glazba je u svakom obliku sveprisutna u našoj svakodnevnici. Osim glazbom, bavim se i produkcijom, te smo moj suprug Đelo i ja između ostalog i autori serijala “Bajkovita Hrvatska” koji je omiljen i rado gledan. To su male video razglednice koje prikazuju ljepote naše zemlje; kulturne, prirodne, povijesne, sakralne baštine. Za taj smo serijal dobili niz nagrada na međunarodnim festivalima

Bavite se glazbom dugi niz godina, iza Vas ima mnogo nastupa, albuma… Kako je krenula Vaša karijera?

Još kao šestogodišnjakinja počela sam pjevati u dječjem zboru tadašnje Radio Televizije Zagreb, gdje su mi dali titulu “čudo od djeteta”, kao izuzetno talentirano dijete. Prvu pjesmu napisao mi je Đorđe Novković. Kao dijete imala sam prilike odrastati uz velike glazbenike i učiti od najboljih. Uslijedila je lijepa priča vezana uz dječji film “Vlak u snijegu”. Za songove iz filma odabrano je nas pet solistica iz školskog zbora (bio je to dječji zbor OŠ Crveni oktobar). To je razdoblje mog djetinjstva puno lijepih uspomena. Pjevala sam i na albumu “Sretan Božić”  Krunoslava Kiće Slabinca, te snimila jednu od prvih reklama za Naru (“čuvajte dobru prirodu staru i pijte Naru”). Uslijedio je onda djevojački zbor “Zagrepčanke” pod vodstvom prof. Branke Pintar, gdje sam bila solistica, glazbena škola – odsjek solo pjevanja i paralelno oboa, zatim kazalište Komedija, pa pjevanje u kvartetu Corona, te sam lagano počela koračati u solo vode. Bili su festivali mladih pjevača, gdje sam pjevala pjesmu Srećka Zubaka i osvojila dvostruku prvu nagradu: prvu nagradu žirija i prvu nagradu publike, što se nikad prije ni poslije nije dogodilo, i tako dobila titulu najboljeg pjevača amatera Hrvatske. Uslijedila je suradnja s Tomislavom Ivčićem i Zlatnim dukatima, bili smo na američkoj turneji i nakon toga sam upoznala Đelu Jusića juniora. Počeli smo nastupati kao Duo Malibu i krenuli zvjezdanim stazama. Na jednom koncertu slušao nas je jedan austrijski menadžer, u to vrijeme među vodećim menadžerima u Austriji i bio je vidno oduševljen s nama te ponudio suradnju. Za početak smo gostovali kao predgrupa tada vrlo popularnoj austrijskoj grupi Die Buben, ali vrlo brzo smo postali miljenici austrijske publike i održavali solističke koncerte. Tada je uslijedila ozbiljna ponuda menadžera da potišemo trogodišnji ugovor, preselimo se u Beč i snimimo po jedan album godišnje. Ali, bilo je to ono tužno doba pred rat , i jednostavno je srce vuklo doma, tako da smo tu ponudu nekako ostavili po strani. Često me pitaju žalim li zbog toga, ali naravno da ne. Jednostavno, trebalo je tako biti. Đelo i ja nastavili smo suradnju, kasnije je ta suradnja prerasla u vezu i na kraju u brak koji traje već 30 godina. A i dalje stvaramo glazbu zajedno, Đelo piše glazbu, ja tekstove i moram priznati da još uvijek uživam punim plućima u tom poslu i tom stvaranju. Obišli smo gotovo cijeli svijet nastupajući i predstavljajući s ponosom svoju zemlju.

Je li teško danas biti estradni umjetnik?

Pa je, ali zato što se to često banalizira. Ja sam to uvijek smatrala kao svoje zvanje i svoj posao. Znači da stvaram glazbu i prenosim tu glazbu publici, i ne volim pojam “zvijezda”, ne volim skandale, tračeve. Znam da ljude uvijek zanima i ta neka intima, ali mislim da poneki estradnjaci često prelaze tu granicu dobrog ukusa. Nemam ništa protiv, ali ne spadam u tu kategoriju i jednostavno to ne volim. Moj posao je da svojom glazbom i svojom interpretacijom ljude zabavim i dotaknem njihovu dušu.

 

Vaše pjesme pune su emocija, kada ih pjevate ljudi ostaju bez daha… Na koji način stvarate magiju između sebe i publike?

Meni je najveća nagrada kad mi publika vjeruje. Znači da sam dotakla njihovu dušu. Jer bit pjevanja nije da ja samo pokažem kako imam veliki raspon glasa, kako mogu otpjevati nevjerojatne dionice i tome slično. Ne, glazba mora biti pitka i ljudi moraju razumjeti ono što slušaju. I zato često kažem da meni pjeva duša prije svega. Tehnika pjevanja, školovani glas, sve je to diploma koju moraš imati kao potvredu znanja, kao i u svakom drugom poslu. Ali dušu ili imaš ili nemaš. Kako ja volim pjevati tužne pjesme jer tuga je daleko najjača emocija i vrlo zahtjevna za interpretirati, tako mi je i najveća nagrada kad vidim da sam rasplakala ljude u publici. Znači da sam dotakla njihovu dušu. Da mi vjeruju.

Na čemu trenutno radite?

Moram priznati da nas je ova epidemija, korona, sve nekako usporila i unazadila, i sad bismo svi nekako htjeli što prije nadoknaditi to vrijeme koje smo proveli zatvoreni, bez koncerata, bez pjesme. Moj album je skoro gotov, ali sad ga nekako želim staviti po strani dok se sve ne dovede u nekakvu normalu i smireniju priču. Možda griješim, ali jednostavno tako osjećam. Sad imam nekoliko koncerata koji su davno dogovoreni, ali su odgađani zbog korone. Jedan od njih koji ću uskoro održati je moj solistički koncert u Kataru, u Dohi. To me posebno veseli jer su to koncerti na kojima predstavljam svoju zemlju, svoju glazbu i ono najljepše što nosimo iz Hrvatske. Osim toga, završavamo jedan vrlo zanimljiv serijal “Vjetrovi Hrvatske”, te drugu sezonu serijala “Bajkovita Hrvatska”, tako da smo već u “punom pogonu” i stalno na terenu.

Uz nastupe imate i puno hobija, možete nam reći malo više o njima?

Moja velika ljubav je gluma. Volim te transformacije u razne likove, i upravo pripremam dio predstave, monokomedije “Udovica”, koju sam igrala prije par godina. To je duhovita priča o jednoj Štefi i njena četiri muža, a sve likove glumim ja. Što se mojih hobija tiče, jedan od njih je šivanje i dizajniranje odjeće. Ali nažalost već dugo nemam vremena za to, tako da to ostaje neka moja tiha patnja. Također koristim svaku priliku za ronjenje koje obožavam.

Kako uspijete uskladiti sve svoje obaveze i obitelj?

Uvijek sam tvrdila i tvrdim da se sve može ako imate dobru volju i razumijevanje. Razumijevanje je ključ uspjeha. Čovjek prvo ne smije biti sebičan jer i obitelj i zajednički život je uzimanje i davanje. Odricanje i dijeljenje. Tako sam naučila i svoju djecu. Svi smo tu jedni za druge i onda ništa nije teško. Vremena uvijek fali, ali kome to ne fali? Čovjek se samo mora dobro organizirati i dobro posložiti prioritete. I onda se sve može. Meni su uvijek na prvom mjestu bila djeca i obitelj, pa tek onda posao. Nekad je to bilo više nekad manje uspješno, ali danas kad se okrenem iza sebe, sve bih isto ponovila. Jer obitelj je sve. A posao, karijera, slava, sve je to prolazno i treba prihvatiti samo kao sastavni dio života. A obitelj mora biti imperativ. Uvijek.

Koliku imate podršku supruga u svom poslu?

Veliku. Ja često znam reći da smo mi 48 sati dnevno zajedno. 24 u poslu, 24 privatno. Ima to naravno i dobrih i loših strana, jer često i kad smo na odmoru pričamo o poslu. Ali podrška je najvažnija između dvoje ljudi. Jer postoje trenuci kad vam treba samo lijepa riječ, kad treba neki savjet, ili jednostavno samo onaj osjećaj da imate oslonac. I to mora biti obostrano, jer inače nema tu sreće. Mi smo se u poslovima podijelili na način da svatko odradi svoj dio posla, ali prije one završne note, sve zajedno gledamo i slušamo. I nema tu zadrške ni kod dobre ni kod loše kritike. Jer često je čovjek subjektivan i ono što napravi smatra genijalnim, a ponekad je dovoljno samo nijanse promijeniti, ali ih sami ne vidimo. I zato imamo jedno drugo. Osim toga, moram priznati da imam veliku sreću što me suprug uglavnom na koncertima uvijek prati na klaviru. To je najveća podrška. Znam da se apsolutno uvijek mogu osloniti na njega.

Nedavno je Vaša kćer krenula Vašim stopama… tko kome daje savjete?

Da. Ema je naša mlađa kćer i krenula je glazbenim vodama. Hana je starija kćer i ona više voli biti u onom organizacijskom i produkcijskom dijelu, pa je svoj put krenula u HNK Šibenik. A Ema je sva u glazbi. Završava glazbenu školu odsjek solo pjevanja, a sa svojim prijateljem i kolegom priprema svoj prvi album. Ona piše tekstove, a glazbu potpisuje Stjepko Zebec, izuzetno talentirani mladi glazbenik koji živi u New Yorku gdje je završio Jazz akademiju. Oni stvaraju jedan moderni elektro pop, Ema ima svoju viziju, ali voli s nama razgovarati o svemu onome što radi. Počela je i sama pisati glazbu. Međutim, ima svoj stav, vrlo čvrsto stoji na zemlji i jednostavno zna što hoće. Posluša ona naše savjete, ali u konačnici ima svoju viziju što želi i mi je u tome apsolutno podržavamo.

 

Što mislite o društvenim mrežama i koliko pomažu u vašem radu?

Ja nisam ljubitelj društvenih mreža mada ih uvelike koristim jer je to neophodno. Ima naravno dobrih strana, putem društvenih mreža povezala sam se s nekim dragim ljudima koji su jednostavno kroz neko vrijeme otišli iz mog života na različite strane svijeta. Ali, društvene mreže donijele su i dosta toga lošega. Mnogi izgube doticaj sa stvarnim svijetom, mnogi imaju potrebu vrijeđati bez osnove, pisati pa brisati ružne komentare, naročito mladi ljudi znaju biti agresivni prema svojim vršnjacima, ma zapravo ima svega. Za one koji se znaju na zdravi način koristiti društvenim mrežama, one su sjajne. Mnogima su pomogle u ovim tmurnim vremenima. Ali ima tu nažalost i jako puno posla za psihologe, psihijatre, sociologe. A pošto mi je to struka, s tugom o tome govorim. Smatram da te mreže kradu dio djetinjstva i društvenog života. A neprovjerene informacije nevjerojatnom brzinom dolaze do mase i stvaraju bolesno društvo. No, ako taj dio stavimo po strani, društvene mreže imaju i jako puno prednosti i u sekundi ste zapravo povezani sa cijelim svijetom. Za sve one koji se znaju kvalitetno služiti društvenim mrežama, one su apsolutno nešto jako lijepo.

 

Tko biste rekli da Vam je uzor? Da. Whitney Houston. Prelijepa žena čarobnog glasa. Nježna duša moćnoga glasa. Neponovljiva.

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top