ŽENE i žene

Ne tako davne 1945.godine, žene su u lijepoj našoj (vašoj ili njihovoj) dobile pravo glasanja. Glasale smo se mi i prije toga, doduše nešto tiše i nerazgovjetnije, ali nam je pravo glasa omogućilo da – utječemo. Mora da su tadašnje dame bile prilično ratoborne kada su u konzervativnoj sredini uspjele dobiti takvo pravo.

Danas žene mirno mogu došetati do birališta i odabrati, samo što ovaj puta nemaju koga. Sve opcije koje danas dobivaju nažalost su sebi orijentirane strukture vlasti koje se grčevito drže za NAŠU državnu blagajnu i ne puštaju.
Što je sa ženama na vlasti?

Iskreno, da mi je klonirati Savku Dapčević Kučar, to bi nas spasilo. Ne znam koliko su se današnje obnašateljice političkih dužnosti potrudile pročitati kakvu biografiju spomenute gospođe, ili barem pročitati hrvatski politički bestseller «71. Hrvatski snovi i stvarnost», ali svakako da bi se vodila zemlja kompleksna kao što je naša, potrebno je mnogo više od puke sreće i dobrog zaleđa.

Opća amnezija koja s vremena na vrijeme zahvati našu kompletnu političku elitu već je zabrinjavajuća. Statistike pokazuju da žene svakako bolje pamte – pa dajmo im da se prisjete kome i čemu služe i da poprave ovo opće stanje u državi. Osim toga, svak normalan bi radije u Saboru i Vladi gledao hrpu dobro odjevenih, sposobnih, lajavih i na kompromis spremnih žena, nego ona trupla napuhana od prekomjernog konzumiranja besplatnih ručkova i večera, sve redom radnih naravno.

Pogledamo li stanje u drugim sektorima, i tu žena ima znatno manje, i slabije su plaćene (vražja statistika kaže da je riječ o 23%). Sjajne managerice i članice upravnih odbora kompanija svijetli su primjeri žena lavica. Svaka od njih može napisati roman o tome kako je dospjela tamo gdje sad čini čuda, i svaka od njih nosi svoje traume vezane za tzv. “stakleni strop”. Termin označava granice s kojima se žene susreću na putu k uspjehu, diskriminacija je ključni faktor priče, bez obzira da li je riječ o otvorenoj i izraženoj, ili onoj korjenitoj, prikrivenoj, licemjernoj koja uništava samopouzdanje kroz cijeli proces razvoja poslovne žene.

Ponosna sam na sve one hrabre cure koje su se odale znanosti, pa marljivo rade na tome da usavrše svijet u kojem živimo. Utopija? Ni slučajno! One istražuju, dokumentiraju, logički zaključuju i svoje znanje prenose, ne samo zato da bi im jednoga dana kao Marie Curie lice završilo na novčanici (gospođa je dobila 2 Nobelove nagrade – jednu za kemiju, drugu za fiziku. To je ono kad je otkrila radij i polonij), već da doprinesu.

Mediji nas svakodnevno izvjeste o svim ljubavnim i seksualnim egzibicijama šačice irelevantnih žena, moram nažalost tako reći, jer nit rukovode, nit doprinose nit se lijepo oblače k vragu, a mi se pitamo zašto nema Žena u Hrvatskoj? Ma ima ih, samo se ne eksponiraju, ili im se ne da zablistati na naslovnicama. Gdje su umjetnice, znanstvenice, inovatorice, novinarke, avanturistkinje, istraživačice? U koju smo ladicu pospremili književnice, arhitektkinje, prvakinje kazališta, dizajnerice, žene koje vode cijela obiteljska poljoprivredna gospodarstva, načelnice u javnim službama, istražiteljice, udomiteljice?? Gdje se skriva ženska elita, spoj uma i ljepote, elegancije i mudrosti, žene koje bi na nekom velikom okruglom stolu znale iznijeti rješenja za svako pojedino klimavo poglavlje uzdrmane strukture naših života..

Da se razumijemo, nisam nešto fascinirana emancipacijom, smatram da je suludo uopće dovoditi u pitanje imamo li jednaka prava, naravno da imamo, ali još uvijek želim da on meni mijenja gumu na autu i ponese vrećice iz dućana ako je u blizini, kao što meni svakako ide bolje od ruke stavit veš u perilicu.
Ono što me čini nesretnom je činjenica da kritičnu masu prepoznatljivih žena u Hrvatskoj ne čine sve gore spomenute kategorije i zanimanja, već starlete. Što nam to govori o nama samima? Rado bih da mogu krivnju svalila na muške, ali to bi bilo plitko. Svi stvaramo trendove i javno mišljenje, damo se izmanipulirati, ili nam jednostavno – nije stalo.

Voljela bih da žene uskoro započnu jedno drugačije Hrvatsko proljeće, pokret koji bi rezultirao jakim decibelima ženskih umilnih glasića, nakon kojeg bi mišljenja i reakcije žena u Hrvatskoj imali utjecaj. Navijam za sve hrabre mačke koje bez obzira na krizu, stresan posao, djecu, brakove i veze – i dalje imaju volje mazat trepavice u autu na semaforu, uskladiti cipele i torbe, izlaziti, plesati, zabavljati se – i boriti za svoju egzistenciju bez obzira čime se bavile.