Zašto se bojimo ljubavi: kako strah od intimnosti uništava naše veze?

Što nas sprječava da pronađemo i zadržimo ljubav za kojom žudimo?

Negdje u ovo vrijeme prošle godine, 13. veljače je proglašen Nacionalnim danom prekida u Americi. To se dogodilo nakon provođenja ankete u kojoj je 59% ljudi reklo da ako su razmišljali o prekidu, većina bi to napravila prije Valentinova kako bi uštedjeli novac. Početkom godine, pogotovo u siječnju, nekako se najviše ljudi rastaje ili privremeno razdvaja. U ovoj sezoni prekida, možda ćemo svjedočiti prekidima parova koji su nekoć izgledali tako sretni, a možda ćemo iskusiti i vlastito bolno odricanje od partnera kojeg smo do nedavno voljeli.

No bez obzira na vrijeme, priča o izgubljenoj ljubavi svima nam je manje-više poznata. Ovo povlači za sobom pitanje: “Zašto veze ne uspijevaju?” koje se stalno vrti u našim glavama. Odgovor se krije u nama. Bili mi toga svjesni ili ne, većina nas se boji zaljubljenosti. Dok se naši strahovi mogu očitovati na različite načine i pokazati u različitim fazama veze, mi se zapravo branimo od toga da ne bismo bili povrijeđeni. Ta obrana nam možda može ponuditi lažni privid sigurnosti, ali nas sprječava da postignemo bliskost koju svi želimo. Dakle, zašto se toliko bojimo intimnosti?

Sedam razloga zbog kojih se većina ljudi boji ljubavi

1. Prava ljubav nas čini ranjivima. Nova veza je neistraženo područje, a većina nas ima strah od nepoznatog. Dopuštajući sebi da se zaljubimo, preuzimamo i određen rizik. Mi se prepuštamo drugoj osobi, potpuno joj vjerujemo i dopuštamo da utječe na nas, što nas čini izloženima i ranjivima. Više nismo toliko u stanju braniti se, skidamo taj neki oklop. Ona naša samostalnost i usmjerenost na sebe polako počinje padati u vodu. Skloni smo vjerovati da što nam je više stalo, više možemo nastradati.

2. Nova ljubav pobuđuje prošlu bol. Kada uđemo u novu vezu, mi smo rijetko u potpunosti svjesni koliko smo pod utjecajem naše prošlosti. Načini na koje smo bili povrijeđeni u prošlim vezama, počevši od našeg djetinjstva, imaju jak utjecaj na to kako percipiramo ljude s kojima smo se zbližili, kao i na to kako se ponašamo u našim romantičnim odnosima. Stara negativna iskustva mogu nas učiniti vrlo opreznima prema otvaranju nekome novom. Mogli bismo se ograditi od intimnosti jer to pobuđuje stare osjećaje boli, ljutnje, gubitka ili odbijanja. Kada žudite za nečim poput ljubavi, često vas ta pomisao asocira na bol. Bol koju ste osjetili jer niste bili dovoljno voljeni u prošlosti.

3. Ljubav bi mogla poljuljati nešto u što smo duboko vjerovali. Mnogi od nas se bore s temeljnim osjećajem da smo nedostojni ljubavi. Imamo problema s osjećajem vlastite vrijednosti i ponekad ne možemo vjerovati da bi se netko uistinu mogao brinuti za nas. Svi mi u sebi imamo onaj “kritički unutarnji glas” koji se ponaša kao okrutni trener koji nam govori da smo bezvrijedni te da ne zaslužujemo sreću. Upravo taj naš glas je oblikovan zbog bolnih iskustava iz djetinjstva i kritičkih stavova kojima smo bili izloženi u životu, kao i osjećaja koje su naši roditelji imali o sebi.

Iako bi ovi stavovi mogli biti štetni, s vremenom oni su okorjeli u nama. Kao odrasle osobe, možda ćemo ih uspjeti vidjeti kao neprijatelje, umjesto da prihvaćamo takvo stajalište kao naše vlastito. Te “ključne misli” ili “unutarnji glasovi” su često štetni i neugodni, ali se također osjećamo ugodno u njihovoj prisutnosti. Kada nas osoba s kojom smo u vezi vidi drugačije od naših glasova, voli nas i cijeni, mi se zapravo počnemo osjećati nelagodno i imamo obrambeni stav, jer je veoma teško uvjeriti nas u nešto suprotno od nečega u što smo dugo vjerovali.

4. Uz pravo zadovoljstvo dolazi i prava bol. Svaku put kada smo u potpunosti doživjeli pravu radost i osjetili dragocjenost života, možemo očekivati i ogromnu količinu tuge. Mnogi od nas bježe od stvari koje nas vesele, jer isto tako zbog njih bi mogli iskusiti bol, a vrijedi i obrnuto. Mi ne možemo potpuno otupiti na tugu ako ranije ne otupimo na radost. Kada je riječ o zaljubljenosti, mogli bismo biti neodlučni “da skroz uđemo u nešto” zbog straha od tuge koju bi mogli iskusiti.

5. Ljubav je često nepravedna. Mnogi ljudi s kojima sam pričala su izrazili oklijevanje da se spetljaju s nekim jer bi ih ta osoba mogla previše voljeti. Oni strahuju od toga da ako uđu u vezu s tom osobom, njihovi osjećaji se neće razvijati, a druga strana bi mogla biti povrijeđena i odbačena. Istina je da je ljubav često neuravnotežena, jedna osoba osjeća više ili manje od trenutka do trenutka. Naši osjećaji prema nekome su promjenjiva sila. U roku od nekoliko sekundi možemo osjećati ljutnju, iritiranost ili čak mržnju za osobu koju volimo. Briga oko toga kako ćemo se osjećati, sprječava nas da vidimo kako će se naši osjećaji prirodno razvijati. Bolje je biti otvoren oko toga kako se naši osjećaji s vremenom razvijaju. Dopuštajući pretjeranu brigu ili krivnju oko toga kako bi se mogli osjećati, udaljavamo sami sebe od upoznavanja osobe koja pokazuje interes za nas te sprječavamo formiranje odnosa koji bi nas uistinu mogao usrećiti.

6. Veze bi mogle slomiti povezanost koju imate sa svojom obitelji. Veze možemo nazvati ultimativnim simbolom odrastanja. One predstavljaju naš novi život koji započinjemo kao neovisni pojedinci. Taj razvoj također može predstavljati rastanak od naše obitelji. Ovo je slično kao i odvajanje od starog identiteta.To ne znači da se mi skroz udaljavamo od svoje obitelji, već da sada sami znamo razmišljati na emocionalnoj razini – nismo više klinci i razlikujemo određene negativne stvari koje su nas mučile u prijašnjim odnosima i koje su oblikovale naš identitet.

7. Ljubav pobuđuje egzistencijalne strahove. Što više imamo, više toga moramo izgubiti. Što nam netko više znači, to se više bojimo da bi mogli izgubiti tu osobu. Kada se zaljubimo, mi se ne suočavamo samo sa strahom da bismo mogli izgubiti tu osobu, već i postajemo svjesni svoje smrtnosti. Naš život sada ima veću vrijednost i značaj, pa je sama činjenica da bismo to mogli izgubiti zastrašujuća. U pokušaju da prikrijemo taj strah, mogli bismo se usredotočiti na površnu zabrinutost, poticati svađe s partnerom ili u ekstremnim slučajevima, potpuno odustati od veze. Mi zapravo uopće nismo svjesni koliko se branimo od egzistencijalnih strahova. Mi smo u stanju racionalizirati milijun razloga sami sebi zašto ne bismo trebali biti u vezi. Međutim, svi ti razlozi mogu imati primjenjiva rješenja, a ono što nas stvarno izluđuje je dubok strah od gubitka.

Većina odnosa donosi i najezdu izazova. Upoznavajući naše strahove od intimnosti i kako oni utječu na naše ponašanje je važan korak za jedan ispunjen, dugoročan odnos. Te strahove biste mogli zamaskirati pod raznim opravdanjima zašto nešto ne uspijeva, no mogli bismo biti iznenađeni koliko možemo naučiti o stvarima zašto sami sebe sabotiramo kada bismo se trebali zbližiti s nekim. Nakon što dovoljno upoznamo sami sebe, dajemo si šansu za pronalaženje i održavanje trajne ljubavi. Ljubav je sjajna stvar i to što smo jednom bili povrijeđeni, ne znači da će uvijek biti tako. Nekada se moramo prepustiti da bi dobili ono što zaslužujemo.