Zahvala bivšem

Bilo je više ružnih nego lijepih dana, što je – je. Nisi bio svetac, daleko od toga, ali nisam ni ja pomogla sa svojom djetinjastom naivnošću i samo ti dala povoda da dalje stvaraš naš mali svijet u kojem je bilo savršeno kad smo bili sami, bez obzira što se temeljio na laži. Dala bi mnogo toga da to imam opet s nekim… Samo da znam da je sigurno i da mi neće napraviti što si mi ti učinio.

Cijelo vrijeme otkad te više nemam u životu razmišljam o nama… I imam osjećaj da ti dugujem nešto, jer si me, bez obzira na sva sranja, učinio boljom osobom. Pokazao si mi da još uvijek znam biti dijete, smijati se, obožavati nekoga više od ičega na svijetu, i ono najbitnije – biti sretna. Sama tvoja pojava meni bi dignula raspoloženje, a kad se sjetim tvog smijeha? Sve ružno nestane! I to mi fali.

Neku večer kad si mi bio blizu, kad si sjeo kraj mene i mogla sam osjetiti tvoju toplinu, nisam čula izjavu da si došao jer si popio pivu previše… Samo sam te gledala… I uživala.

I dok se opraštamo po ne znam koji put, znamo da ćemo se vidjeti opet.  Ti si svaki puta sve hladniji, a ja u tebi uživam i kradem dijeliće one naše stare sreće koje spremam u srce kad mi opet bude teško bez tebe. Kako god okreneš, ti si bio veliki dio mene, i još uvijek jesi. Ne sputavaš me više u nalaženju nekog novog, samo se nadam da će on, baš kao i ti, probuditi dijete u meni i dozvoliti mi da budem svoja, samo na drugi način… Nadam se da će on to učiniti iskreno.

Nellie