Vjerujem…

Ruke stišćem od hladnoće a, u srcu još je veća zima, sanjam neki daleki svijet jer možda te još tamo ima. Oko mene samo neka čudna lica, svatko svoj teret nosi, a ja skrivam se da ne vide kako te moja duša još prosi. Već su i ptice krenule prema jugu, i one odlaze k tebi, a to što u meni cvili tuga, na to nitko pomislio ne bi.

Al, vjerujem da doći će dan da ovaj život jednom bude pravedan, da svi mi koji smo nezasluženo patili opet budemo voljeni. I da tuga nestane, a osmijeh opet preplavi sve domove. I vjerujem da jednom će sve krenut na bolje, u dječjim očima opet će se vidjeti sjaj i nitko više neće znati za kraj. Jer nada uvijek postoji, samo treba vjerovati.

Butterfly