Na Balkanu je to otprilike ovako: ako je osoba lijepa, sigurno je napravila plastičnu operaciju, ako je uspješna, sigurno je nekom platila da dođe do te pozicije, ako nosi markiranu odjeću, sve je sigurno ‘fejk’, ako dobro zarađuje, sigurno se bavi nečim ilegalnim i/ili ima bogatog partnera. Čemu to!?
Da, postoje ljudi koji mrze vaš izgled, vaš posao, vaš dobar auto, vašu kuću ili vikendicu, vašeg kućnog ljubimca, vaše dobro raspoloženje… I jedini razlog za to je zavist ili dosada. Dodat ćemo im 10% na kvocijent inteligencije, pa ipak pretpostaviti da je u pitanju zavist. Ako je zavist, to znači da ste dobri. Takvi pričaju o vama laži, jer ne nalaze mane, a i laž je besplatna, pa zašto ne njom začiniti priču!? Pričajući o vama ružne stvari, misle da od sebe stvaraju poželjniju verziju. No, pruža li zaista zavist više zadovoljstva nego istinska sreća zbog nečijeg uspjeha?
Dokazano je da je velik broj ljudi zavidan na tuđem uspjehu, ali razlikujemo se po tome kako to utječe na nas. Ako to budi zlobu i ovakve komentare u vama, svjesni ste da to ima loš utjecaj i na vas same. Ako nas pak motivira da i sami postignemo svoje zacrtane ciljeve, onda bi još bilo i oprostivo, sve dok tu zavist zadržavamo za sebe. Zašto smo zavidni drugima na uspjehu, popularnosti, staležu, ili poziciji u društvu? Je li zaista istina ono da čovjek mrzi samo ono što prepoznaje u sebi? Da li svi koji zavide drugim osobama na postignuću, samo žele biti takvi? Teško je odgovoriti, iako je zavist i ljubomora na tuđi uspjeh sve više i više prisutna. Recimo da je zavist uvjetovana genetski. U redu, to smanjuje svojevrsnu odgovornost za pojavu tog osjećaja, ali ne smanjuje odgovornost za namjerno negativno mišljenje o drugoj osobi, ili čak djelovanje, samo zbog toga što osjećamo.
Zašto zavidjeti ljudima koji su postigli nešto što mi nismo? Bez obzira na to jesu li došli do tog uspjeha ili pozicije na ‘pošten’ način ili ne, preko noći ili u deset godina, uložili više ili manje truda od nas ili nisu, imali veću plaću od nas ili ne, sve to su postigli svojim manjim ili većim trudom i radom. Ok, možda su rođeni pod sretnom zvijezdom, ali zapravo je korijen takve vrste zavisti u oholosti osobe koja je zavidna. Zašto mislite da ste bolji od osobe koja je uspjeh postigla? Ili još bolje, ako mislite da jeste, dokažite. Možda druge ljude nije ni briga, ali ako pokušate dokazati samima sebi, barem ćete vi biti sretnija osoba. A mi volimo kada ste sretni. Ako mislite da nešto možete, i ako mislite da ne možete, u pravu ste. Sve počinje dobro izgrađenim stavom i velikom željom.
Čemu tolika osjetljivost na sve oblike ljudskog uspjeha i sreće, pa čak i kada njihov uspjeh nema ni jednu dodirnu točku s vašim ciljem i onim što vi želite? Jedno je konkurencija u poslu, kad realno i na svoje oči vidite da vaša kolegica ili kolega za jednak ili manji trud, dobivaju veću plaću, ili bolje radne uvjete. Ta ljubomora nije u strahu da smo manje vrijedni ili da nešto s nama nije u redu, ta ljubomora je zato što vidimo da netko s manjim zaslugama dobiva ono što mi zaslužujemo.
No ni iz ovog se osjećaja nije tako teško iščupati. Teško je u današnje vrijeme promijeniti posao i okolinu, ali ako smo zaista sigurni da vrijedimo, ključni element je u našoj glavi. Zaslužujemo više, ok. ‘Ajmo to promijeniti, a ako već ne možemo promijeniti situaciju, možemo barem naše stajalište o njoj. Uvijek mislite na karmu, kako će vam se jednom sve to vratiti (ili vam se možda na drugu stranu već vraća, a da niste ni svjesni), isto kao što će se vratiti i onima koji su nezasluženo nešto dobili (ili im se, također, već vraća). Budite zahvalni na malim stvarima. Uspjeh nije ograničen, i ako ga netko ima, ne znači da ga vi morate izgubiti. Svi možemo biti uspješni u onome što želimo i za što se potrudimo. Netko s više truda, netko s manje, a ovdje se opet vraćamo na već rečeno.
Ljubomora je prirodna emocija, ali nije toliko pozitivna kao što se misli, jer može stvarati probleme. Teško ju je priznati, jer kad priznaš da si ljubomoran zbog tuđe sreće, na neki način priznaješ i da nisi dobra osoba, jer ti smeta tuđe dobro. Ipak, nema osobe koja nekad nekome nije bila zavidna, ili ljubomorna na nešto, ali dokle god se radilo o prolaznoj misli koja nas ne opterećuje – nema razloga za brigu. Problem je što ona s vremenom počne kontrolirati i svakodnevni život. Zavidni smo drugima, a ne činimo ništa kako bismo i sami postigli uspjeh.
Gledajući jedan primjer od nedavno, koji me rastužio i razočarao po tko zna koji put u ljudski rod, mogla bih napisati cijelu psihološku studiju o takvim ljudima. I to ne zato što se radilo konkretno o meni, već i zato što znam primjere iz okoline koji su izazvali gotovo iste ako ne i gore reakcije ljudi oko njih.
Bila sam pozvana na jedan svjetski izbor ljepote, i kada je jedan naš portal o tome pisao, ispod su bili komentari tipa: ‘tko je nju poslao’, ‘što ona može osvojiti’, ‘nije lijepa, ali za tamo kamo ide je odlična’ i slično.. Ti komentari u meni nisu probudili natjecateljski duh, ali svu njihovu negativnu energiju nekako sam pretvorila u svoju pozitivnu. Vratila sam se u Hrvatsku s lentom ‘Miss Press of the World 2012’, odnosno prvim mjestom po odabiru novinara i medija. Isti taj portal je, između ostalih, objavio i tu vijest. Pogađate, ispod članka ovaj put nije bilo ni jednog komentara, i ni jednog ‘bravo’. Na drugom portalu, koji nije najavio moj odlazak, već samo vijest o lenti, pojavilo se mnogo komentara tipa: ‘ma morala je biti bar jedna ljepša od nje’, ‘kako je došla do tamo’, ‘kome je platila’, i sl. Stotine priloga, video snimaka i fotografija iz, recimo, područja kulture, sporta, pa čak i zabave, na tom portalu nemaju ni jedan komentar.
Zašto ljude veseli samo vrijeđanje, a riječi podrške niotkuda? Velika je šansa da osobe koje to pišu, same ne doprinose zajednici, jer samo takvi ljudi su netolerantni prema svim ostalim zanimanjima i hobijima, kojima se ljudi bave iz ljubavi, ili imaju talent za njih.. Jedan komentar koji ću uvijek zapamtiti je bio u smislu ‘ako želite da lijepi ljudi cijene ružne, onda i vi to radite, jer ovo je mogao napisati samo netko jako iskompleksiran. Svatko se rodio takav kakav je, i treba iskoristiti svoje talente. Samim tim što je netko osvojio lentu u ime Hrvatske, napravio je PR Hrvatskoj, i opravdao novac koji je u njega uložen. Svijet bi bio puno bolji bez zlobnih ljudi, koji ne znaju uzdići nikog osim samog sebe.’ Malo pozitive u svom tom kaosu, ja to nikad ne bih prokomentirala na taj način, ali ne mogu reći da se ne slažem. Uspješan čovjek je onaj koji uspije sagraditi temelje od kamenja s kojim ga drugi gađaju, i to je postao moj moto od toga dana.
No zašto uopće uspješne ljude treba gađati ikakvim kamenjem? Ne potkopavajte tuđu sreću svojim negativnim stavom, izljevima ljubomore i zavisti prema nečijem uspjehu. Postoji tanka linija između ‘pozitivne zavisti’ i one očajničke, kronične i bolesne, pa morate biti oprezni da je ne prijeđete, ako već niste. Činjenica je da se malo ljudi veseli s nama i zbog nas, a mnogo njih škrguće zubima.. Potrebno se riješiti tog dječjeg pretjeranog osjećaja, i to što osjećate ne morate osjećati nikad više. Neka vaše misli budu jedinstvene kao vaš otisak prsta.
Vaša vrijednost i samopoštovanje ne ovise o ponašanju drugih osoba, pa nemojte stvarati dojam kao da želite da njihovo ovisi o vašem. Prestanite misliti da niste dovoljno dobri i pustite ljude da uživaju u svojim životima. Kad i vi tako izgradite svoje samopouzdanje (znam, nije to lagan proces, i to je posebna tema), neće vas više mučiti strahovi zbog tuđeg. Kad i sami počnete rješavati svoje sumnje u sebe, odgovarati si na važna pitanja, ignorirati sve ono što je nevažno, shvatit ćete da postajete netko drugi. A netko drugi postajete i ne mijenjajući ništa, jer sve oko vas se mijenja svaki trenutak i svaki dan, a na vama je postajete li bolji, lošiji, ili ostajete isti.
Kratko je i jasno – bespotrebno je biti zavidan. Zašto je čovjek zavidan? Zato što je nesiguran. Zašto je nesiguran? Jer neki ljudi umjesto da ulažu u svoju ljudskost i osobine koje se cijene, ulažu samo u fasadu, bila ona mentalna ili fizička. Potrudite se i sami uspjeti. Pa ako već mislite da je zavist normalna stvar, bolje da drugi budu zavidni vama, nego vi njima.