Prije nekoliko godina, ovo se događalo samo na američkim filmovima. Tinejdžer koji je nestao traži se putem plakata, slike na mlijeku, policija je stalno u ophodnji, traži ga. Ovakve situacije nažalost nisu više strane ni nama. Broj tinejdžera koji bježe od kuće raste, a najviše zabrinjava to što se neki nikad ni ne pronađu. Što dovodi mlade do toga da pobjegnu od kuće i kako ih spriječiti u tome?
Pod bježanjem od kuće misli se na vremensko udaljavanje od roditeljskog doma bez njihova znanja. Tinejdžeri koji bježe od kuće često su emocionalno nestabilni, imaju problema s kontrolom agresije ili su odgojno zapušteni. Neki od njih bježe jer imaju veliku potrebu za slobodom i samostalnošću. Bijegom mladi često protestiraju zbog nesređenog odnosa s roditeljima te ih na taj način žele kazniti i u njima pobuditi osjećaj krivnje. Nerijetko tinejdžeri nakon veće svađe s roditeljima bježe od kuće. U takvim svađama često kažemo ono što ne mislimo, prenaglimo se i nismo svjesni koliko je to utjecalo na našeg tinejdžera.
Što tinejdžere najčešće potiče na taj potez? Među najčešćim razlozima su problemi u obitelji-neposlušnost roditeljima, mladenački bunt, školski neuspjeh, poremećeni obiteljski odnosi, prisutnost alkoholizma kod člana obitelji, psihičko i fizičko zlostavljanje, kao i loši materijalni i stambeni uvjeti. Među razlozima bijega su i avanturizam, nesretna ljubav ili čak bolest.
Ne bježe tinejdžeri samo od kuće. Neki bježe iz odgojnih ustanova, budući da se ne mogu prilagoditi ustanovi, žele izbjeći neku odgojnu mjeru ili žele još više naglasiti svoj mladenački bunt.
Bježanje često može značiti i poziv u pomoć ili zahtjev tinejdžera da se okolina prema njemu promijeni. Postavlja se pitanje kako predvidjeti ovaj postupak tinejdžera, kako mu pomoći, shvatiti o čemu se radi te spriječiti isti.
Od velike je važnosti otvorena komunikacija između roditelja i tinejdžera. Roditelj se mora potruditi uvažiti mišljenje tinejdžera, kao i njegove emocije. Zbog količine svakodnevnih obaveza roditelji često ne vide što se događa s njihovim tinejdžerom. Često ne iskorištavaju prilike u kojima mogu ojačati tinejdžerovo povjerenje u njih. Tako na neka pitanja često ne odgovaraju, rade neki drugi posao, gledaju televiziju, uvijek im je nešto drugo bitnije od toga kako se njihov tinejdžer osjeća.
Uzmite vremena za vašeg tinejdžera. Pokušajte razgovarati s njim/njom o svemu što mu se događa. Ostvarite pozitivan odnos pun povjerenja i poštovanja u kojem će znati da vam se može obratiti kad mu se dogodi nešto dobro, ali i ono loše. Ne bi bilo loše tinejdžera uputiti da razgovara s nekom drugom osobom u koju ima povjerenja, ako to nikako ne može s vama. To može biti brat, sestra, teta, ujak, bratić ili sestrična. Često nam se tinejdžerski problemi čine nevažni, a istovremeno na vijestima čujemo kako sve veći broj njih odlazi od kuće, krade, predaje se ovisnostima ili nažalost počini samoubojstvo.
Reagirajte na znakove u pomoć, ne dajte da se to dogodi vašem djetetu. Upoznajte prijatelje svog tinejdžera, dogovarajte pravila ponašanja i ne popuštajte ako ih prekrši. Poštivanje autoriteta postiže se od malih nogu te razvijajte takav odnos s vašim djetetom od prvih dana. Neka tinejdžer zna da ga volite, pružite mu utjehu, toplinu i ljubav, no neka se pridržava pravila koja ste postavili i zna da za kršenje istih postoje posljedice.
Najučinkovitiji način za rješavanje je prepoznavanje problema i zaustaviti ga na vrijeme, ako to nikako ne možete sami, pokušajte se savjetovati sa stručnjacima koji će pomoći vama i vašem tinejdžeru.
Foto / Arhiva
