Sve moje žene

Imam nekoliko žena, nekoliko kraljica, paćenica, nečijih djevojki ili supruga. Sve u svemu, to su moje žene. Svima im je zajedničko jedno – shvaćaju bit ženskih prijateljstava. Ako razmislite, i vi ćete, drage moje dame, uvidjeti da imate svoje žene. S njima dijelite svaki bitan trenutak svog života.

Ženska prijateljstva su osjetljiva stvar, narušiti ih može bezbroj faktora, a održati samo jedno – povjerenje. To je ono što se tako teško stječe, a tako lako gubi. U životu sam često griješila, stvarala instant prijateljstva, i gledala kako se ista jednako brzo ruše i nestaju. Svaka žena koja je otišla tako iz mog života odnijela je dio mene, svaka me uspjela povrijediti, manje ili više, ali na isti način. Ili one meni nisu više vjerovale, ili ja njima. To razočaranje ostaje urezano u sjećanje kao bolni podsjetnik kako s osobitom pažnjom treba birati svoje žene, i cijeniti one koje su cijeli moj život tu, uz mene, bez obzira na promjene poslova, muškaraca, financijskih situacija.

Mi žene smo kompleksna bića, osebujna i individualna, za nas ne postoje šprance ili uzorci ponašanja. Mi se dajemo kada volimo, žrtvujemo se bez osobitog razloga, volimo savjetovati, diskutirati, raščlanjivati stvari do najsitnijih detalja. Koliko god nam te osobine povremeno onemogućuju ili otežavaju komunikaciju s jačim spolom, utoliko nas to zbližava i povezuje sa ženama u našim životima. Pitate li se ponekad da li ste dobro odredile prioritete u životu vezano za ljude koji u njega ulaze ili su već u njemu. Često sam i sama griješila, i stavljala aktualno muško u prvi plan, i to posebno u onom prvom naletu zaljubljenosti, kada je stvar preživljavanja dana čim više vremena provesti s odabranikom srca svoga. Kako odrastamo, shvaćamo da je to relativno, vrijeme podijeljeno na žene koje volimo donosi toliko sreće i zadovoljstva da se teško može u konačnici mjeriti s bilo kojim muškarcem.

Čime su to sada, kada smo zrelije, pametnije i mudrije, zaslužile moje žene? Time što su mene, u trenutku kada to nije od njih traženo i očekivano, postavile kao prioritet u svom životu. To primijetite kad vam telefon zazvoni u 7 ujutro, a s druge strane glas, u isti tren preplašen i sretan, viče: „Kad se pojavi plus, jel to onda pozitivno a?“..To se da naslutiti i kada joj sjedne prva plaća na novom radnom mjestu, a ona zove da se ide u šoping, pa nisu pare da se čuvaju, lako je to kvarljiva roba..

Koliko smo noći provele zamotane u dekicu, s čašom chardonnaya u ruci, oplakujući nesretne nam sudbine i proklete muške, što nemaju obzira i ganjaju sve što ne bježi na previsoke grane..Koliko smo dana tragale za idealnim cipelama, torbama, sjajilima za usta, koliko smo puta spašavale jedna drugu kada bismo zanemarile onu prokletu točkicu koja oglašava prazan tank u autu..Sjetim se svih pretakanja iz šupljeg u prazno s mog AMEX-a na njen Diners, pa opet na moj Master pa tako u krug dok se ne oparimo da se sve to stavi na nulu. Bilo je tu i ritualnih rezanja kartica u bircu prije posla, uz hihot poznatih mojih žena, uz suze i smijeh životnih situacija koje bi bez njih sve redom bile – samo kolotečina. Jer, imati njih na svojoj strani stvar je zdravog razuma i apsolutnog prestiža.

 
Žene, hvala vam što ste i dalje one iste djevojčice koje se rasplaču na rođendansku čestitku na kojoj vam oduzmem 5 godina, hvala vam što se sjetite opaliti me po nosu kada opet po tko zna koji put zalijepim za krivog lika, hvala što me čupate iz depri i uživate sa mnom kad s vama podijelim veselu vijest, hvala Vam što ste moje Žene.

Slađana Križić