Za potpuni doživljaj, uključite pjesmu http://youtu.be/chwADnoFDng
Sjedjeh u podnožju Fudžija onomad, meditirajući i promatrajući nebesa u noći, zavirujući u svoj unutrašnj i vanjski univerzum, a u jutarnjoj magli koja se dizala i lizala krošnje drveća, prvo se oglasiše slavuji da pozdrave zoru. Nedugo zatim i pijetlovi.
Snijeg koji se topio stvarao je prave male brzace, umih svoje lice, stoka je već bila u rosom umivenim poljima, koja su se presijavala na jutarnjem suncu kao biserno polje. U rižinom polju žene i djeca se počeše skupljati, vidjevši me počeše me sa osmjehom i poklonom pozdravljati, uzvratih im pozdrav i nastavih dalje.
Vidjevši kako sigurnim korakom koračam i grabim naprijed, moj vjerni at mi pritrča i kao da klimnu glavom u znak pozdrava. Osjećaj ispunjenosti me oblijeva, ljepota ovog života me ispunjava. Procvjetale trešnje cvijet pada mi po kosi i kimonu nagovještajući dolazak proljeća. Mom zvižduku kao iz topa odgovori vjerni pratilac orao sa Fidžija koji me uz mog ata vjerno pratio kroz prvi i drugi rat naših šogunata.
Moje korice mača natopljene voskom zapečatio sam još odavno i stavio u hram, svoju prošlost nisam birao, vođen gnjevom i neznanjem tražio sam mir. Svoj mir u miru nađoh, priroda izmijeni mene u cijelosti. Cjelivanjem nje, izliječih svoje tjelo, a duši nađoh mira. Carstvo mira ovdje pod Fudžijem nađoh u krošnji trešanja okružen onima koje volim.
M. Vujadinović