Breaking News
Početna / Vaš kutak / Kolumne / *Rekao sam ti da sam doktor…*

*Rekao sam ti da sam doktor…*

Znate li onaj trenutak kad se probudite umorni, mamurni ali sretni jer je sinoćnji izlazak bio jedan od onih koji se dugo prepričavaju i po kojima se svi poslije izlasci mjere? Trenutak kada se prisjetite nekih od scena u vama se odmah probudi osjećaj ushićenja, oduševljenja i sreće… e pa ovaj izlazak je bio takav…. skoro…

Krenimo redom, dakle napokon su se sve moje žene uskladile i odlučile krenuti u osvajanje plesnih podija diljem grada. Naravno sve je počelo dugotrajnim visinskim pripremama u vidu odabira odjeće, oblačenja, promjene odjeće, šminkanja i ini must-do stvari prije izlaska uz neizostavnu čašu, dvije vina. Nakon toga našle smo se na večeri, fina klopica, piće, razrada strategije gdje prvo (što je uglavnom sav razgovor jer uskladit četiri žena oko bilo čega traje).

I tako dolazimo do jednog kluba, više nego ugodno iznenađenje odabirom muzike, klijentele i alkoholne ponude. Dakle dobra zabava nam je bila zagarantirana i uistinu je krenulo u dobrom smjeru, puno smijeha, plesa i zabave. Bilo nam je urnebesno zabavno pa nas ni razni komentatori (znate one likove koji prolaze pored vas i ustvari ni sami ne znaju što bi al eto nabace neki užasno glupi i isforsirani komentar koji je samo njima zabavan i onda produže dalje sa stavom „baš sam ih zabrio“? e to su komentatori), pa samo-izgledam-dobro-i ne-pričam likova, pa do onih na šanku koji imaju potrebu objasnit kako su strašno pijani ali to nije ništa kao onda kad su se na maturalcu u Češkoj tamo negdje 2003. razbili i potukli sa susjednim autobusom. Uglavnom, prođe sva ta plejada likova i onda se pojavi ON… suvisli razgovor, više nego pristojan izgled i nakon pola sata čavrljanja još mi nije jasno što s njim ne valja. Nema veze, kažem, otkrit ću to kasnije. I tako krene razgovor, smijeh, nabacimo red ćagice (znači nije jedan od onih zalijepljenih za šank koji misle da je vrhunac plesa tapkanje desnom nogom o pod), pa red priče. Kako se večer bližila kraju dolazi i do neizbježne razmjene telefonskih brojeva. Na samom odlasku kući padne čak i lagani poljubac, onaj kojim dajete do znanja da „tu ima nečega“ ali i da je „to nešto“ preraslo ovaj trenutak.

Sretna odlazim kući, a ujutro se budim se zadovoljna i pomalo nemirna. Nemir smiruje poruka „Bilo mi je super jučer volio bih te vidjeti sutra.“ O da, to je to. Kao dijete kad dobije nenadani poklon. Sastanak smo dogovorili poslije posla.

Ponedjeljak ujutro mi nikad nije bio ljepši, jer znam što slijedi poslije. Odradim prezentacije, izvještaje, u dva ima zakazano kod ginekologa godišnju kontrolu, odradim maliove i u 18 se nalazim s NJIM. I tako prvi dio dana je prošao i sjedim ispred ginekološke ordinacije čekajući svoj red. Sestra pozove moje ime i kaže doktor vas čeka. „Doktor? A što je s doktoricom?“. „Na porodiljinom je“ odgovorila mi je sestra i kao da se u tom odgovoru skrio mali zlobni smiješak. „Uđite i skinite se“ je sve što sam čula. Pogled je ostao fiksiran na licu i ustima koja su to izgovorila… ON!! Pogledali smo se i tišina… ne znam što je bilo gore to što je ON ginekolog ili ta prokleta tišina.  Očito je moj izraz lica sve rekao jer mi je kratko dobacio „Pa rekao sam ti da sam doktor“. „Jedno je doktor, a drugo je ginekolog“ je sve što sam izustila (da znam glupa rečenica…) i izjurila van. Sestri sam promrmljala da ću doći drugi put.

Niti sam došla drugi put, niti sam mu se javila.

Annaina

O nama Obitelj.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top