Prva godina braka

Iako sve mislimo da će to biti najljepša godina u životu (možda su zato krivi romantični filmovi i bajke), često se dogodi da nije tako. Zapravo, mislim da se tek tada prizemljimo. Naša prva godina braka je iza nas, a da je bilo lako, nije nimalo. No, još uvijek se volimo, i to je najbitnije od svega.

Što nam se sve do sada dogodilo? Vjenčali smo se, sve je bilo divno i krasno, i mjesec dana, dva, mi je trebalo da shvatim da tek sada počinju problemi. Preselila sam se u njegov grad, u drugu državu, s nadom da ću ovdje brzo naći posao. To se dogodilo nije, još uvijek. Tek sam nedavno završila tečaj jezika i zadnjih par mjeseci aktivno sam se bacila na traženje posla. On posao ima, ali nije dovoljno da bi se mogli osamostaliti, i da stvar bude kompliciranija, moramo živjeti kod njegovih. A mislili smo bit će to samo za prvu ruku, dok se ne nađe posao za mene. Kako ljudi kažu, dok čovjek planira Bog se smije, i pokazalo se to istinitim i kod nas. On je mislio promijeniti svoj posao, jer ovo što radi, radi da nešto radi, bez volje i ljubavi prema tome poslu. Ali nažalost bezuspješno, jer teško je danas uopće zadržati posao, a kako ga tek promijeniti? Tako da nas je sreća i tu napustila. Ali zadovoljni smo da barem nešto radi. Ne odustajemo i trudimo se dalje, s nadom da jednom mora doći bolje vrijeme.

I ne mogu da se ne zapitam kako da u takvoj situaciji uživamo u prvim mjesecima braka. Da su stvari i išle kako treba, ne bi bilo lako. Jer koliko god dvoje bili zajedno, sa zajedničkim životom dolazi privikavanje i prihvaćanje partnerovih navika. Dobrih i loših. Partnerovog ponašanja. Dobrog i lošeg. Voljeti vrline nije problem, ali znati prihvatiti mane, to je ljubav. Dakle, moja prva godina braka je bila red sreće, red tuge, red veselja, red razočarenja, red smijeha, red plača… Ali ne kajem se nimalo, jer ako sam u nešto sigurna, sigurna sam u to da se sve isplati, ako se voli. Obostrano, naravno.

Ako je netko tanjih živaca i želi da mu prva godina braka bude manje kompliciranija, možda je najbolje da si osigurate prvo posao. Ne bi bilo loše i da se svakako potrudite biti sami, ne u zajednici. Nevažno da li s vašim ili njegovim roditeljima – ovu situaciju izbjegavajte. A ako se bojite kako ćete se naviknuti na partnera, pokušajte zajednički život prije. Iako, koliko god mislili da imamo sve pod kontrolom, uvijek će nešto ispasti. Od kako sam se pomirila s tom činjenicom život mi je sretniji.

I još nešto, nije bilo jednostavno, niti znam kako će biti dalje, ali smo nas dvoje postali jači i povezaniji. Više se oslanjamo jedno na drugo i pružamo si potporu, utjehu. Stvari sada rješavamo smirenim razgovorom. Zajedno nalazimo rješenja za sve naše probleme. A u tome je čar braka. Kada ne ide sve kako treba, znamo da imamo jedno drugo i da ćemo zajedničkim snagama pobijediti sve. Ima li nešto ljepše od toga?

KETRIN