Znate li....
Početna / Igre darivanja / Obitelj.hr i Neutrogena vas daruju

Obitelj.hr i Neutrogena vas daruju

Neutrogena s norveškom formulom – obnavlja kožu od prve uporabe

Dolaskom zime koža traži posebnu njegu. Jedinstvena norveška formula donosi rješenje u borbi svih simptoma suhe i osjetljive kože. Neutrogena Deep Moisture losion za tijelo je 24-satni hidratantni losion koji prodire kroz deset slojeva duboko u kožu i čini ju mekšom, podatnijom i hidratiziranom.

ozujskoNeutrogena krema za ruke s norveškom formulom jedinstveni je proizvod koji sadrži čak 4 puta više glicerina od ostalih krema i losiona, a već nakon prve upotrebe učinit će kožu nježnom i mekom.

Norveška formula pogodna je za svakodnevnu upotrebu pružajući koži dovoljno vlage i zadržavajući osjećaj lijepe, meke i blistave kože.

Neutrogena krema za ruke osigurava rješenje za olakšanje i zaštitu čak i izrazito suhe i ispucale kože na rukama. Neutrogena krema za ruke, razvijena je u suradnji s dermatolozima te je jedinstveni proizvod koji sadrži 4 puta više glicerina od ostalih krema.

 

 

NF-DM-lotion-sens-400mlNeutrogena Deep Moisture losion za tijelo je 24-satni hidratantni losion koji prodire kroz deset slojeva duboko u kožu i čini ju mekšom, podatnijom i hidratiziranom. Neutrogena Deep Moisture losion za suhu i osjetljivu kožu djeluje 24 sata.

Zahvaljujući norveškoj formuli, kremasta struktura pogodna je za svakodnevnu upotrebu, a losion ublažuje napetost kože i neugodu te trenutno stvara osjećaj olakšanja.

U jedinstvenoj zimskoj ponudi Neutrogena Deep Moisture losion od 400 ml dostupan je po cijeni od 250 ml, a Neutrogena krema za ruke 75 ml dostupna je po cijeni od 50 ml.

 

 IGRA DARIVANJA

Obitelj.hr i Neutrogena daruju dvoje najkreativnijih s poklon paketom (Deep Moisture losion za tijelo i lip balm) te još dvoje nasumično izabranih sa Neutrogena lip balmom. Vaš zadatak je opisati vaš najluđi doživljaj sa zimskih radosti 🙂

Igra darivanja traje do 25.prosinca 2013.

Sretno!!!

Svi oni koji su u zadnja dva mjeseca osvojili nešto na našem portalu, ne mogu sudjelovati u igri!

 

Čestitamo dobitnicima Valentina J. i Ermossa na osvojenim paketima, te Ruža Matika i Nikolina M. na osvojenim lip balmima! Molimo vas da nam svoje podatke dojavite na mail igre@obitelj.hr kako bi se dogovorili za slanje nagrada. Hvala svima na sudjelovanju!

O nama Viktoria Safranic

17 komentara

  1. Moj najludi dozivljaj je svakako bio prije dvije godine koji cu pamtiti dok sam ziv.Kao i vecina njih muskih koji vole zimske radosti samo zato da bi se zabavljali sa autima tako je bio slucaj i samnom.Volim to “driftanje ” po snjegu kada mi se auto okrece i bla bla.Tako sam jednom otisao na jedno mijesto gdje nije prometno,i poceo izvoditi svoje vratolomije.No kako je na tom mijestu od ispod bila trava,ne cesta tako sam se ja odsklizao i malo propao u jednu grabu.Najgore od svega nisam se mogao vise izvuci a kad sam pokusavao na silu,iscupao sam branik..Jojj,joj,,to cu pamtiti i drugi put rade provijeriti teren prije nego sto pocnem izvoditi svoje ludosti 😉

  2. Moj najdraži zimski događaj dogodio se prije par godina kada smo imali okupljanje ljudi iz osnovne škole. Prije nego što smo išli tamo, na jednom brdu gdje smo se sanjkali kao klinci frendica i ja smo ostavili sanjke. Kad smo se vraćali sa okupljanja usred noći, onako malo veseli spustili smo se sanjkama niz to brdo vrišteći i umirući od smijeha 😀 🙂

  3. Bilo je to lani, kad je Zagreb poharala velika snježna mećava. Taman za vikend. Dragi i ja zarobljeni u stanu ali nama naš dječaćki duh neda mira i moramo mi izaći van. Na kraju smo proveli sate vani, grudali se, sklizali, trčkarali po snijegu. Čista uživancija. Pravi povratak u djetinjstvo.

    Na kraju je moj dragi izjavio da nikad nije jeo snijeg (kao svi mi dok smo bili klinci) i morao ga je probati hihi 😛

  4. Meni je pojam “zimske radosti” oksimoron! Što može biti radosno u hladnoći, bljuzgi, otežalom prometu, suhoj koži, ispucalim usnama???!

  5. Njaluđi doživljaj..kad je snijeg napadao dok sam bila u klubu, pa me frend nije mogao zadnjih 2 km voziti doma, nek ja hrabro u štiklama uz cestu i piči doma po mraku..kad nisam mogla dalje, namočila bih nogu u snijeg i nastavila dalje… Od tada gledam prognozu prije nego što idemvan

  6. Ja sam više ljetni tip ali se svakako radujem i zimi i zimskim radostima. Obožavam kad sam na godišnjem i kad baš u to vrijeme padne snijeg. Imam u blizini kuće jednu nizbrdicu koja vodi do jedne livade. Fino natrpam vreću slamom, zavežem, obučem neku staru odjeću koju mi neće biti žao baciti ako se desi nezgoda i fijuuuuu, sjednem na vreću i spuštam se. A prošle je godine moj pas cijelo vrijeme bio uz mene, kao sam se spuštala – on zamnom i ponovno gore na vrh, moj vjerni pratitelj. I tako sam ja neumorno ponavljala postupak jedno 10-ak puta (pritom sam, pretpostavljam i izgubila koji dkg) a pas se jadan umorio, bacio se u snijeg i pogledao me onim pogledom i vjerojatno je pomislio “koje si ti veliko dijete, pa zar nije bilo dosta”. 🙂

  7. Najluđi snježni doživljaj bio je vožnja niz nježnu padinu na biciklu kojem je frend umjesto prednje gume instalirao stare skije. Zvuči ludo, a takav je i osjećaj. Sve je bilo u redu dok se nisam susrela sa hupserom, tada je uslijedio filmski scenarij u kojem je završna scena bio salto od kojeg me i danas boli stražnjica…ne ponovilo se.

  8. Prije dvije godine je pao snijeg i u Dalmaciji i bio je to takav dozivljaj da cu ga pamtiti cijeli zivot. Jos uvijek se nasmijem kad se sjetim sanjkanja u plehovima za pecenje kolaca – treba biti kreativan kad te snijeg iznenadi. 🙂 Meni je poseban gust bilo grudanje kad sam posteno tvrdim snjeznim kuglama natukla susjedu za koju sam godinu dana prije saznala da me traca sve u 16, a sve pod izlikom snjeznih radosti. 🙂

  9. Još i danas kad se sjetim, umirem od smijeha. Frendica i ja smo bile mlađe i sanjkale smo se po porilično debelom snijegu s nekog brdašca na istim sanjkama. Ja sam bila naprijed, a ona iza mene. I tako smo se spustile, tj. zaletile jer je bilo poprilično strmo. Kako je bio debeli snijeg, nismo znale da je ispod snijega panj. I tako smo otprilike filmski zaletile u taj panj, ja sam preletila preko sanjki u snijeg, a frendica na mene. Kako sam ja prva pala u taj debeli snijeg, a frendica na mene, nisam se mogla dignuti, a u tom snijegu nisam mogla disati. Malo me u početku uhvatila panika, ali se onda frendica uspjela dići, i tako sam se iskobeljala iz snijega. Poslije smo umirale od smijeha i još danas se tome smijemo 🙂

  10. Kod nas snijeg nije nikakva rijetkost i imamo ga i za izvoz kad krene…. najviše pamtim djetinjstvo i sanjkanje na jednom povelikom brdu… (kojim sada prolazi autocesta) … to su bili dani bez ikakvih briga, eh da mi se vratiti u to vrijeme samo na kratko! 🙂

  11. Kako se inače bavim ronjenjem, a živim u unutrašnjosti, onda se trudim svim silama to dvoje povezati na neki način. Tako da ekipa i ja obavezno idemo zaroniti na obližnje jezero kad napada snijeg. Ne mogu reći da je to baš nešto pretjerano pametna ideja, ali kako naš narod kaže:”svaka budala ima svoje veselje”. Tako i mi budemo sretni nakon ronjenja po snijegu … i naravno kuhanog vina poslije toga, koja kobasica na vatrici.. ma znate već kao to ide…

  12. Doživljaj na snijegu? 😀
    Onaj preklanjski, u Splitu, o kojem su vrištale sve novine i Tv postaje 🙂
    Svaki trenutak je bio doživljaj 😀

  13. Meni najdraži zimski događaj me vraća u božićno vrijeme prije 2 godine kada sam s dragim i ekipom otputovala na produženi vikend na Vlašić. Naime, svima nam je dosadilo izlaženje po kafićima a nitko si nije mogao priuštiti klasično skijanje pa smo igrom slučaja otkrili super povoljan najam kuća na Vlašiću. Bilo nas je desetak i proveli smo se kao nikad u životu sanjakajući i grudajući se po danu, a večeri bi provodili uz kuhano vino i društvene igre pokraj kamina. Stvarno sam uživala u toj toploj i prisnoj blagdanskoj atmosferi uz finu papicu, mirise cimeta i kolačića. Zadnju večer smo slaveći Novu godinu malo pretjerali u cugi pa smo odlučili napraviti nešto ludo! Svi smo se skinuli u donje rublje, pjevali, plesali i grudali se oko kuće. I sama se sebi još uvijek čudim kako se tu večer nisam skroz smrzla, ali za divno čudo nitko od nas se nije posle razbolio. Kuhano vino nas je grijalo! 🙂 Iste te večeri, polugol i sav smrznut od snijega moj najbolji prijatelj je zaprosio svoju curu što uopće nije planirao tada i tako napraviti ali u snijegu je pronašao komad leda oblikovan u obliku prstena, vino je proradilo i čovjek se zaručio! 😀 Bilo je uistinu divno vidjeti spontanost i romantičnost na djelu, a pogotovo zato što se radilo o meni dragim osobama. Danas su oni u braku, a ja i moj dragi smo kumovi njihovoj kćerkici i često se sjetimo tih dana na Vlašiću i sreće koja nas je tada okruživala i zbližila.

  14. Prošle godine u 12 mjesecu imala sam neko testiranje zbog kojeg sam bila užasno živčana. Bio je vikend i nećak je ostao na spavanju kod nas. Pošto su moji ujutro imali nekih obaveza ja sam dobila tu “privilegiju” da pričuvam nećaka dok se ne vrate. I tako smo nas dvoje oboje isfrustrirani ja zbog učenja,on zbog toga što je zaboravio ponijet crtiće na dvd-u a tv nam je bio u kvaru počeli smo se svađat jer on je htio van na sanjkanje a meni na kraju pameti ić van se smrzavat s tim da do tad još ni knjigu nisam pipla. I tako on dosadan navaljivao navaljivao dok ja nisam popustila i odlučila da odemo samo u kratku šetnju jer nisam imala nit skafander, nit sanjke nisu bile doma nego kod brata, nit smo ni ja ni nećak imali odjeću i obuću za snijeg. I tako mi napravili pola kruga oko kvarta i naletili na hrpu ljudi na jednom brežuljku gdje se svi sanjkaju, grudaju i sl. Odjednom su nas neki klinci počeli gađat s grudama na što smo se mi normalno odazvali i počeli im vračati iako samo oboje imali neke tanke rukavice. Nije prošlo dugo kad odjednom je buknuo pravi zimski rat u koji su se uključili svi-veliki i mali,klinci i roditelji tako da je postalo dosta napeto. Na kraju smo se i nećak i ja iskazali kao dobri sudionici jer smo uspjeli zgrudat pola terena. Pošto smo se tako dobro iskazali neka grupica klinaca nas je pozvala da se idemo s njima spuštat na nekim vrećama, kartonima i sl. “zamjenama za sanjke”. Cilj spuštanja je bio što duže ostat na vreći/kartonu/sanjkama a da se ne prevrnemo. u razno raznim pozicijama tijela-na trbuhu, okrenuti unazad,na boku itd. Na kraju smo ostali do kasnovečernjih sati,obje smo se smrznuli,došli doma mokri do kože i drugi dan zakurili s popriličnom temperaturom, čak su nam i moji starci i buraz zabranili sanjkanje skupa al to mi je bio jedan od najzabavnijih dana u životu.

  15. Živim u kraju gdje su debeli minusi i nekoliko metara snijega stalna kulisa tijekom zime. Nisam skijašica kao ostatak moje familije ali ja za njima idem na sanjkama. U stvari letim! Nakon jednog takve akrobacije završila sam u nekoj hrpetini snijega i počela se polako otkopavati. Čula sam iza sebe kako se netko probija kroz prtinu i sva se sretna okrenula misleći da ide moj muž. Majko mila, sledila sam se od užasa. Cijeli život su me učili da medvjedi spavaju zimski san a na nekih dvadesetak metara od mene bio je najbudniji i najveći primjerak koji sam ikad vidjela. Negdje kroz svu tu maglu čula sam muža kako mi govori “lezi i pravi se da si mrtva.” Ma nemoj! Uopće ne znam kako sam zajahala svoje sanjke, rekla mu “ti lezi, ja ode!” i odjurila poput svjetskog prvaka Formule 1! Što je bilo sa suprugom, duga je to priča…

  16. Sjećam se svakog svog zimskog doživljaja, jer sam od malih nogu bila jako nespretna, i obično bi zima za mene značila niz padova. Ajde dok sam padala kao mala, ljudi tome baš i nisu pridavali neke pažnje, ali prošle godine dogodilo se nešto zaista drugima smiješno, meni naravno ne.
    Naravno da je bila zima, poledica, snijeg i vjetar..nisam imala izbora nego zaputiti se u trgovinu ako i svakog dana.
    Do trgovine sam stigla automobilom, i sve je bilo oke. Ušla sam u trgovinu, kupila namirnice, i tek što sam zakoračila van iz nje tako sam se lijepo poskliznula poput Huga u onoj emisiji davno kada leti na daski za skijanje. Odsklizala sam ja lijep dio puta na svojoj stražnjici, a ljudi iza mene su umirali od smijeha. Nije zgodno baš kad se u kasnim 20tim razljepiš kao malo dijete.

  17. Živim u Zadru tako da kod mene nema mnogo mogućnosti za zimske radosti no…. jednom davno negdje dok sam imala 10,11 godina (stvarno se ne sjećam tog perioda) išla sam s očuhom i maćehom na zimovanje kod njezinih roditelja u Mrzle Vodice (to je negdje u Gorskom kotaru). Namjestili su točno lijepo da odemo kad je bio najbolji i najsvježiji snijeg,a njima je već dosadilo da ih stalno maltretiram pitanjima kad će pasti snijeg kod nas i gledati me kako svako jutro trčim do prozora i gledam vani, a vani ničega. I tako lijepo nabavili oni meni sanjke i skije i upoznali me s djecom iz susjedstva (to je onaj period kad se svatko sa svakim druži i nije ti bed uletiti bilo kome i naći zajedničku zabavu) i rekli mi da se zabavljam s njima. Možete misliti kako je izgledalo moje oduševljenje kad sam vidjela te strme padine, prepreke, dubok, svježi snijeg i zaleđene potočiće oko sebe. Shvatila sam ubrzo da skijanje i nije tako lagano i da se bojim pa sam većinom provodila vrijeme na sanjkama i spuštala se niz padinu koju danas ne bih mogla ni pogledati jer bi mi se vjerojatno zavrtilo u glavi. I tako jedan dan ja odlučim da bih ipak mogla dati skijama šansu s obzirom da su mi se druga djeca rugala. Navukla ja rozo srebrni skafander debel da ne može bit deblji, 2 sloja rukavica i bog zna kakve čizmetine i popela se uz padinu. To je bio period kad je naša draga Janica pobjeđivala pa sam se ja uživila i pomislila da bih mogla i ja lako kopirati pokrete. I krenem ja lagano, odgurnem se i naginjući se naprijed, nazad pokušavam održati ravnotežu. Na pola staze slučajno skrenem (nije da sam baš ja previše odlučivala kud ću) i ubrzam, uleti mi susjedov pas i zapnem za njegovu nogu nekako, odskijam na lijevoj skiji, a s desnom nogom (bez skije koja je odletila) u zraku nastavim do potoka koji se nekako tu pojavio i uletim koliko sam duga i široka. Hladnoća mi je najmanje smetala, nije mi smetalo ni to što sam mokra već odvratne trave i lopoči i ko zna čega je tu sve bilo. A i druga djeca su se baš lijepo zabavila. Prošlo je vremena dok sam se ja uopće uspjela dići od sramote, boli i natopljenosti vodom. Još me skoro i stara istukla jer sam zaprljala skafandre. Predivna zima ah 😀 Mogu se bar tiješiti da nisam pokupila upalu pluća.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Required fields are marked *

*

Scroll To Top