Nepopravljiva Juliet se vraća

Trenutno sjedim za laptopom i doslovno promatram ekran dok ne razmišljajući ni o čemu tipkam po slovima na škljocajućoj tipkovnici. Totalno se osjećam kao Carrie Bradshaw, samo što ovo nije film, mene ne čeka ispod prozora naočit visok frajer u limuzini s kojim se mogu glupirati i na kraju se udati za njega. Oh, ne..

Ja sam nimalo prosječna djevojka od dvadeset i pet godina koja je prije koja dva tjedna poslala random zahtjev za prijateljstvo poznatoj faci s telke. Ajmo reć da je s tv-a, jer ako napišem odakle je, svi ćete znati na koga mislim – a sama pomisao da gospodin čita ove retke i toliko se zaprepasti nad idućim redovima da ode pogledati koju je to djevojku prihvatio za prijatelja na društvenoj mreži Facebook u zadnjih nekoliko dana me užasava. Hint : Makni prikaz godine rođenja s profila.

Dakle, škicam mu fotkice i nesmotreno već iz navike lajkam sve što stignem. Vidim fotku koja je nabrijana perverzijom, vidim opis i njegovu želju da netko shvati i prihvati taj mind-game koji je on isplanirao a ja bistro odmah uočila, a dok sam skupila hrabrosti nešto po tom pitanju komentirati, on je izgubio strpljenje i odao što ga je ponukalo da objavi upravo tu fotku s tim detaljem.

Moj je um čudna pojava, pa tako evo i drugu noć za redom sjedim i švrljam po netu umjesto da odem spavati i ujutro se ustanem u pristojno doba ( dakle – jutro ). Sanjala sam ga i bojim se da ću ga sanjati ponovno, makar danas nisam škicala njegove fotografije, ali sam ga spomenula nekoliko puta. Nadam se da to nije dovoljno da se on uvuče u moje snove i uzrokuje buđenje svakih pola sata jer nemam apsolutno nikakvog sanjarskog materijala osim nas dvoje zajedno.. Što realno znam da nije izvedivo, jer on ni ne zna da ja postojim. Možda zna da me ima na fejsu, ali kolike su šanse da je pogledao baš moj profil? Eh, s kakvim se on djevojkama druži, pitam se da li je uopće prošao prvu fotografiju jer sam ja sve samo ne „ taj tip djevojke „ – visoka, štrkljava, uvijek modno osviještena i naizgled jednostavno našminkana. Ja sam više verzija te djevojke samo nekoliko godina unaprijed – čupava, sa ZBILJA jednostavnim slojem šminke, u hoodici i jednostavnim hlačama.

Volim muškarca koji pleše, makar ja nisam za ples. Izuzetno mi je senzualan osjećaj za ritam kod muškog spola, onaj pogled koji ima u sebi životinjski nagon za osvajanjem, još ako se osjeti jači parfem i toplina tijela, osmijeh… No ovo je kolumna, a ne članak za kategoriju osamnaest plus.

Kako pak potpisati ovaj članak?..

Ako stavim ime i nekim slučajem dođe do njega, hoće li pregledati popis prijatelja i naći me? Proći kraj prve fotografije otvorenog uma i poslati mi poruku? Ne, ja definitivno neću mirno spavati večeras. Razmišljam o glupostima i nekom paralelnom svijetu. Ta’ – ja ne znam ništa o njemu! Osim, da.. Dobro, guglala sam ga malo.. Zapravo znam svašta. No nije to bitno.

Ja želim san. Ne brinu me podočnjaci, već činjenica da zamišljam kako će ti isti izgledati sutra ujutro na njoj.. Dvadesetogodišnjoj djevojci s kojom će on provesti noć, makar nije u cvijetu mladosti. Oh, ne. Svaka mu bora stoji bolje od prethodne a ja opet lutam s teme na temu. Jesam li spomenula da ja njega u životu vidjela nisam, osim na ( što smo ono rekli..) TV-u?

Draga moja psiho. Hajde uzmi malu pauzu pa se ujutro ponašaj ludo i dalje, a pusti tijelo da malo odmori. Možda cijela ova drama i prođe. Da mu se suptilnom porukom javim? Bar da se malo umirim kad shvatim da on nije uopće ovakav kakvim ga zamišljam? —- a što ako je baš takav? Ne znam. Čitatelji, može pomoć?? Jao.