Vjerojatno je i prije ovoga ubrzanoga načina života bilo napadaja panike no o tome se nije govorilo. Manji utjecaj medija na život ljudi, ali i manje dinamičan način života nije otkrivao pojam napad panike. U posljednje vrijeme sve češće možemo čuti za panični napad, ali nitko tko to nije doživio ne može razumjeti što proživljava osoba koja ga je iskusila na vlastitoj koži. Iz perspektive osobe koja je doživjela napad panike, na pitanje, događa li se on odjednom i samo jednom u životu – dobili smo negativan odgovor, ali i nekoliko savjeta kako se nositi s tim.
Napad panike, prema logici, neće dobiti osoba koja nije svakodnevno suočena sa stresom, ograničena rokovima, naglim promjenama vremena, utjecajem novinskih naslova koji su većinom napisani uz pomanjkanje pozitivizma, ekonomskim, ljubavnim, društvenim i drugim problemima. Takvi ljudi su rijetkost, a ako ih i ima uistinu su sretnici. Dugoročno gomilanje gore navedenih situacija i problema odjednom želi izaći na površinu i tada se dogodi prvi panični napad. Kada se to prvi put dogodi osoba se ne osjeća dobro. Naglo joj pozli i ima osjećaj kao da će se srušiti, malaksala je, počinje se bojati da će se nešto negativno dogoditi. Nije nužno nabrajati sve negativne primjere koje pojedinac može doživjeti jer variraju od osobe do osobe i svakome je upravo njegovo najstrašnije. Nakon što osobi postane bolje ona može početi razmišljati što će se sljedeće dogoditi, hoće li se to ponoviti… Da, ponovit će se. Vrlo vjerojatno na istom mjestu na kojemu se dogodilo i prvi puta zbog straha i iščekivanja hoće li se ponoviti. Počinje se pojavljivati strah, misli koje danonoćno rade, a opće je poznato da je strah od straha najgori. No, u svemu tome postoji i ona pozitivna strana – doći će i vrijeme kada se napadaji neće pojavljivati, a onda kada se vrate već ćemo znati kako upravljati njima. Uz duboko i pravilno disanje od nekoliko minuta i zamišljanje najljepšeg događaja u životu napad će prestati. U svakom slučaju valja znati da nam se ništa loše neće dogoditi već da je to samo jedno neugodno životno iskustvo. Možda bi se ljudi suočeni sa panikom mogli nasmijati i izgovoriti: evo je opet! – sve ono duboko nagomilano u nama izlazi van i nakon te faze čišćenja opet ćemo biti kao novi – jedan od mogućih pozitivnih primjera. Neke osobe u toj neugodnosti žele biti same dok pak druge uz osobu kojoj vjeruju. Kako god, u toj situaciji neka učine kako im najbolje odgovara, ali neka uvijek imaju na umu da to nije najgora stvar koja se može u životu dogoditi te da su upravo oni ti koju mogu pružiti savjet i pomoć osobama koje još nisu upoznate s napadom panike. Ona nam dolazi poput dosadna gosta koji će i otići, a nakon kojega ćemo s olakšanjem odahnuti. A za one koji su zabrinuti, valja napomenuti da to ne predstavlja niti bolest niti poremećaj već je to sastavni dio života većine ljudi 21. stoljeća. Neka se ljudi ne sputavaju ni u čemu jer sve što su do sada obavljali isto tako mogu nastaviti obavljati. Što će biti više pozitivnih informacija i savjeta o tome, ljudi će se manje bojati i tome pridavati važnost, pa tko zna – možda i pobijediti. U svakom slučaju glazba i pjevanje, smiješni film, tjelesna aktivnost, šetnja s prijateljom/icom i jednostavno uživanje u životu pomažu.
Lucija Fosić
Vjerujem da se ne gleda na stvari isto kao i prije napadaja, te da se ipak u nekom omjeru vracamo mislima na to i bojimo se da se napadaj ne ponovi… Ali treba gledati naprijed, a ne nazad 😉