Na rubu razuma

Svi mi imamo granice nakon kojih ne odgovaramo za svoje postupke. Kako se pomiču Marijanine, pročitajte.

Šopingholičari – jako zanimljiva populacija ljudi. Sebični, egocentrični, poneki i jako inteligentni i odlični manipulatori. Negdje duboko u sebi jako nesretni i nezadovoljni ljudi. Lako moguće da pokušavaju prikriti neku traumu iz prošlosti ili nadomjestiti neke potrebe. Najgore što se ne idu liječiti nego svojim postupcima uništavaju sve oko sebe što je dokaz moje prve teorije da su sebični. Inteligentni jer se jako dobro znaju organizirati u trošenju, silne kartice, posuđivanja, prebacivanje s jednog računa na drugi, uvijek dobro znaju prikriti sve rupe i znati gdje i kako da prežive mjesec. Sposobni raditi i 12h dnevno, 7 dana u tjednu i tako iz mjeseca u mjesec, godinama. Manipulatori su kad se trebaju opravdati pred ljudima koji žive s njima. Nije im problem ni plakati ni biti depresivan, ni kriviti sve oko sebe, od države, radnog mjesta, šefa, roditelja, djece, Boga, svi su krivi osim njih za njihovo stanje, a oni se pate. Da, pate se dok ne napuste prostor koji ih suočava sa samima sobom, a zatim opet uživanje u lažnom sjaju njihovih jadnih, izmišljenih života. Nemojte se zavaravati da oni toga nisu svjesni, svega su oni svjesni i to njima tako odgovara. Da li se to može nazvati ovisnošću, ne znam iskreno. S obzirom na to da obitelj pati s njima isto kao i s ovisnikom o drogi ili alkoholu, moguće. Prema mom skromnom mišljenju, to su samo jako bezobrazni ljudi koji ne prezaju ni pred čim.
Najvjerojatnije im se može pomoći prisilnim psihijatrijskim liječenjem ili puštanjem da se brinu sami o sebi daleko od vas ma kako to teško bilo vama, njima će biti jedino teško jer bi morali početi biti odgovorni za svoje postupke.

Marijana Meštrović